Ivan 1,4.5

Ivanovo evanđelje ponajprije predstavlja Riječ. Vidjeli smo na koga se to odnosi: Isusa Krista, vječnog Sina Božjega. Najprije ga se sagledava u Njegovom odnosu s Bogom, zatim sa Stvorenjem, a sada, u ovom retku, s ljudskim rodom.

Sada saznajem više o Sinu Božjem: „U njemu bijaše život“. Život kod Njega, za razliku o života u stvorenjima, nije počeo u neki određen trenutak. On je dio Božje naravi. Nije to život kakav mi shvaćamo po naravi, nego božanski život. On ima osobitu kakvoću: to je „svjetlo ljudima“, koji već posjeduju naravan život.

Tu se ne misli na prirodno, fizičko svjetlo, nego na svjetlo koje je Bog potpuno razotkrio u svojem Sinu. Sâm Bog je Duh. Njega ne može vidjeti nijedan čovjek. Stoga je Sin Božji postao čovjekom. U Njemu shvaćamo ponešto od Božje naravi, o teme kako On misli i osjeća.

Fizička svjetlost izražava ponešto o Božjoj snazi i veličini, ali ne može razotkriti Božje srce. Ne može razotkriti ni čovjekovo srce. No upravo to je nakana božanskog svjetla u Isusu Kristu: ono svijetli u čovjekovoj duhovnoj tami.

Čovjek je grešnik po naravi. Kad ga obasja svjetlo, ono zasvijetli u tami ili u neznanju o Bogu. I što čovjek čini s time? Umjesto da ga pusti unutra, on radije ostaje u tami. S prirodnim svjetlom tama bi nestala. No prirodan čovjek, bojeći se da će ga božansko svjetlo razotkriti, odbija priznati da ga treba.

(nastavlja se iduće nedjelje)

Povezeno:

Misli o Ivanovom evanđelju (2)

Misli o Ivanovom evanđelju (1)

Današnje čitanje: 1. Kraljevima 6,1-18 · Ivan 5,31-47

Kalendae GBV online