On u početku bijaše s Bogom. Sve je po njemu postalo, i nije bez njega postalo ništa što je postalo.

Ivan 1,1-3

Dok tri usporedna evanđelja počinju s Isusovim rođenjem ili s Njegovom službom, Ivan na početku svojeg evanđelja prikazuje Njegovo vječno postojanje: „Riječ.“ Na koga se misli kad pisac spominje „Riječ“? Nastavak teksta ne ostavlja nas u dvojbi u pogledu odgovora: to je Bog Sin, nazvan „Riječju“ zato što su u Njemu izražene Božje misli i nakane. U tim jednostavnim, no dubokim rečenicama izneseno je pet činjenica:

„U početku bijaše Riječ.“ Za razliku od svega što je bilo stvoreno i stoga ima početak, Sin Božji je već postojao: On je vječan.

„Riječ bijaše s Bogom.“ Izrazi „Riječ“ i „Bog“ nisu istovjetni. Sin Božji je odvojena, osobita osoba Božanstva.

„Riječ bijaše Bog.“ Sin Božji je božanstvo jednako kao i Otac i Sveti Duh. „Bog po naravi“, kao što je to izrazio Luther.

„On u početku bijaše s Bogom.“ Sin Božji nikada nije počeo biti s Bogom od nekog određenog trenutka; postojao je vječno kao božanstvo, to jest kao Sin.

„Sve je po njemu postalo.“ Sin Božji je Stvoritelj svega što je postalo, no nikada nije postao ono što On jest. On bijaše, izvorno i početno. Bez Sina Božjega nije moguće odgovoriti na pitanje o podrijetlu svega.

Tih pet apstraktnih, to jest misaonih izjava o Isusu Kristu stoje poput stijene suprotstavljene bujici ljudske filozofije i omalovažavanja.

(nastavlja se iduće nedjelje)

Današnje čitanje: 1. Kraljevima 1,38-53 · Ivan 4,1-14