W.B. – Busch, Wilhelm

Wilhelm Busch bio je njemački pastor, evanđelist mladih, književnik i aktivist u Ispovijednoj crkvi tijekom nacizma u Njemačkoj. Wilhelm Busch rođen je u Elberfeldu 27. ožujka 1897. godine, sin pastora dr. Wilhelma Buscha. Njegova majka, Johanna Busch, (rođena Kullen), potjecala je iz Kuće Kullen, Hülben (blizu Uracha) koja je bila ukorijenjena u švapskom pijetizmu. Iako je Wilhelm Busch poticao iz poznate obitelji pastora, u svojim je ranim godinama bio sve samo ne religiozan. Proveo je rani život u Frankfurtu, gdje je nastavio i završio srednjoškolski studij. Nakon završetka studija služio je u njemačkoj vojsci kao mladi časnik-poručnik u Prvom svjetskom ratu, gdje je na bojnom polju kod Verduna došao do osobne vjere u Krista kad je suborca ​​pogodila granata...

Nakon završetka rata odlučio je studirati protestantsku teologiju u Tübingenu. Kad je završio studij služio je šest mjeseci kao vikar u luteranskoj crkvi u Gellershagenu kod Bielefelda, gdje je upoznao svoju buduću suprugu Emilie ("Emmi") Müller. 1924. postao je pastor u Essenu, gdje je započeo s evangelizacijskom kršćanskom službom, posebno lokalnim rudarima. 1929. postao je pastor za mlade u kršćanskom centru za mlade u Essenu, kasnije nazvanom Weigle-Haus (član zapadnonjemačkog CVJM / YMCA), koji je osnovao njegov prethodnik, pastor Wilhelm Weigle. Istodobno je držao evangelizirajuće propovijedi po cijeloj zemlji i u inozemstvu.

Za vrijeme nacionalsocijalizma zauzeo je beskompromisni stav Njemačke ispovjedne crkve protiv utjecaja Trećeg Reicha na život Crkve. Kao aktivni član ove oporbe vladinim naporima da nacificira njemačku protestantsku crkvu, otvoreno je proglasio svoju vjeru i ignorirao naredbe da se suzdrži od predavanja Biblije - što mu je donijelo nekoliko uhićenja i duljih zatvora. Čak i pod nacistima, pastor Busch uspio je privući prisustvo dvjesto do tristo dječaka na svojim satovima Pisma. Održavao je sastanke za proučavanje Biblije u privatnim kućama, u podrumima i na otvorenom. Njegov sin nikada nije prisustvovao sastancima Hitlerove mladeži iako je to bilo propisano zakonom. Jednom je prilikom 1937. godine uhićen odmah nakon evangelizacije u crkvi sv. Pavla u Darmstadtu jer su nacističke vlasti bile vrlo uznemirene sposobnošću kršćanskog pokreta da privuče pozornost šire javnosti biblijskim porukama i suprotstavi se njihovim težnjama da kontroliraju mase. Tijekom propovijedi državni su dužnosnici pokušali izbjeći javnu galamu u prepunoj Crkvi i pustili ga da propovijeda. Nakon zarobljavanja, SS povjerenik mu je iznio službene naredbe o protjerivanju s područja Hessena. Kako je odbio prihvatiti zbog svoje obveze da kao pastor obavlja biblijsko djelo među ljudima, odmah je priveden.

Nakon Drugog svjetskog rata obnovio je svoje aktivnosti kao pastor mladih i putujući evanđelist sloganom "Isus naša sudbina" postajući središnjom temom njegove službe čak i nakon službenog umirovljenja 1962. godine.

Buschovi učenici u poslijeratno doba bili su i Ulrich Parzany koji je rekao da je na njega snažno utjecalo Buschovo "jasno, ilustrativno i smjelo navještanje evanđelja".

Preminuo je u bolnici u Lübecku 20. lipnja 1966. dok je putovao kući nakon evangelizacije u Sassnitzu na Rügenu. Tema njegove posljednje propovijedi dan prije bila je "Vrijedi li život s Bogom?"