Nakon svega toga Bog iskuša Abrahama; i zovnu ga: “Abrahame”; i reče on: “Evo me.”
I reče: “Uzmi sada svoga sina, svoga jedinoga sina Izaka, koga ljubiš, i pođi u zemlju Moriju; i prinesi ga ondje kao žrtvu paljenicu na jednome od brda za koje ću ti kazati.”
Postanak 22.1-2
Mnogi ateisti (i anti-teisti) navode ovaj dio iz Pisma kao dokaz "Božje okrutnosti".
Ništa neobično za one koji ne poznaju Pismo (Bibliju) u cijelosti, bilo da ju nisu potpuno (ili pažljivo) pročitali, ili su samo birali napreskokce neke dijelove koji su im se učinili pogodnima za osporavanje cijelokupnog Pisma, ili su čitali bez razumijevanja, odnosno da su pristupili čitanju tekstova iz Pisma s unaprijed stvorenim predrasudama, bez "otvorenog srca" i stvarne želje za razumijevanjem.
Dakla - Biblija (ili - Sveto Pismo) je skup tekstova koji neupućenom možda izgledaju nepovezani, pa čak i nasumični.
No - činjenica je da je cijelokupno Pismo itekako povezano i isprepleteno, ne samo unutar pojedinih knjiga, nego poveznice vode i između knjiga, kako Starog tako i Novog zavijeta, te se između sebe nadopunjuju i potvrđuju.
Dakle - odgovor na pitanje; "Kako je Gospod Bog mogao tražiti od Izaka da žrtvuje svog sina?!"?
- Kao prvo - Izak NIJE žrtvovao svog sina. Točno? Izak je preživio. Abraham je bio potpuno spreman poslušati Gospoda, jer Mu je vjerovao.
- A što je to Abraham vjerovao Gospodu?
Postanak 12.1-3; A GOSPODIN reče Abramu: “Idi iz svoje zemlje, od svoga roda i od doma očeva, u zemlju koju ću ti pokazati.
I učinit ću od tebe velik narod, i blagosloviti te i ime ti uzveličati; i ti ćeš biti blagoslov.
Blagoslovit ću one koji tebe blagoslivlju i prokleti onoga tko tebe proklinje: u tebi će biti blagoslovljena sva plemena zemlje.”
Postanak 15.1-6; Nakon toga dođe Abramu u viđenju riječ GOSPODINOVA, rekavši: “Ne boj se, Abrame; ja sam ti zaštita i tvoja nadasve velika nagrada.”
Abram odvrati: “Gospodine BOŽE, što ćeš mi dati kada sam bez djeteta, a upravitelj moje kuće je taj Eliezer Damaščanin?”
I reče Abram: “Evo, meni nisi dao sjemena; i gle, moj baštinik je taj koji se rodio u mojoj kući.”
I gle, ponovno mu dođe riječ GOSPODINOVA, rekavši: “Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti onaj koji će izići iz tvoje nutrine.”
I izvede ga van i reče: “Pogledaj sada na nebo i prebroji zvijezde ako ih možeš prebrojiti.” I reče mu: “Toliko će biti tvoje sjeme.”
I povjerova on GOSPODINU, i on mu to uračuna kao pravednost.
Postanak 17.19 ; A Bog reče: “Sara, žena tvoja, doista će ti roditi sina; ti ga nazovi imenom Izak: a ja ću sklopiti svoj savez s njim, savez vječni, i s njegovim sjemenom nakon njega."
Postanak 21.1-3; I pohodi GOSPODIN Saru, kao što bijaše rekao, i učini GOSPODIN Sari kao što joj je bio obećao.
Jer zače Sara i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti, u određeno vrijeme za koje mu Bog bijaše rekao.
Abraham sinu koji mu se rodio, kojega mu je rodila Sara, dade ime Izak.
Ukratko; Abraham je povjerovao Gospodu Bogu u sve što mu je obećao, koliko god to zvučalo preveliko i teško vjerojatno; Da će učiniti od njega veliki narod, da će ih biti u broju zvijezda na nebu, da će mu Sara (od 90 godina) roditi tog sina, Izaka, i da će s njim Gospod sklopiti "savez vječni, i s njegovim sjemenom nakon njega".
Dakle - ako je Abraham u sve to povjerovao svim srcem svojim (a ne samo da je povjerovao, nego su se do tada već većina obećanja i ispunila) - zašto bi dalje sumnjao u Gospoda?
Stoga je bez razmišljanja pristao žrtvovati Izaka, znajući da Gospod Bog ne laže.
Što je točno razmišljao - ja ne znam - pretpostavljam da je vjerovao kako Svemogući Bog može uskrsnuti i mrtvog Izaka, ako to želi. Ali je bio siguran da će Bog održati svoje obećanje (“Sara, žena tvoja, doista će ti roditi sina; ti ga nazovi imenom Izak: a ja ću sklopiti svoj savez s njim, savez vječni, i s njegovim sjemenom nakon njega.")
Gospod Bog nije u tom trenutku dozvolio stvarno žrtvovanje Izaka, ali se je uvjerio u Abrahamovu čvrstu vjeru!
Postanak 22.11-12; I zazva ga anđeo GOSPODINOV s neba i reče: “Abrahame, Abrahame”; i reče on: “Evo me.”
I reče mu: “Ne spuštaj ruku na dječaka niti mu bilo što čini: jer sada znam da se bojiš Boga, kada mi nisi uskratio svoga sina, svoga jedinca.”
Izak nikada nije bio u stvarnoj opasnosti.
I Abraham je u to vjerovao!
Dakle- ta priča nije o tome da Gospod Bog traži od svojih vjernih neke nerazumne žrtve!
Tako nešto će te naći u drugim religijama, ne u kršćanstvo, ne od jedinog pravog Boga.
Cijela ta priča odražava važnost međusobnog povjerenja između ljudi i Boga!