Neka (Aron) uzme krvi od junca i poškropi je svojim prstom nad prijestoljem milosti prema istoku; i pred prijestoljem milosti neka svojim prstom poškropi tom krvlju sedam puta.
Levitski zakonik 16,14
U Starom zavjetu nalazimo brojne prikaze koji govore o Gospodinu Isusu i njegovom djelu otkupljenja.
Među njima je od osobitog značaja veliki „dan pomirenja“ u Levitskom zakoniku 16.
No savršenstvo Gospodina Isusa uvelike nadilazi te prikaze.
On nije trebao prinijeti žrtvu za svoje grijehe, a potom za ljude (usp. Hebrejima 7,27).
Aron je, s druge strane, morao izvršiti pomirenje za sebe i svoj dom. Učinio je to tako što je žrtvovao mladog bika spomenutog u gornjem retku.
Aron je odnio krv te žrtve u „Svetinju nad svetinjama” i njome poškropio po i ispred prijestolja milosti kovčega saveza u Prebivalištu.
Krv je prvo poškropljena po prijestolju milosti samo jednom.
Dva keruba iznad prijestolja milosti, koje je označavalo Božju vladavinu pravednosti, gledala su na njega odozgo.
Ta krv, jednom poškropljena, pokrivala je krivnju grešnika pred Bogom.
Bog je u stanju cijeniti pomirbenu smrt Gospodina Isusa i vrijednost njegove krvi, kojom su u potpunosti ispunjeni njegovi pravedni zahtjevi.
Bog, takoreći, tu krv stalno vidi pred sobom.
Čovjek bi se mogao pitati može li se uistinu približiti Bogu, pogotovo zato što bolno osjeća da kao vjernik još uvijek griješi.
Zbog toga je na veliki dan pomirenja krv škropljena po prijestolju milosti sedam puta; bilo je to savršeno svjedočanstvo.
U skladu s time, poslanica Hebrejima nekoliko puta naglašava valjanost Gospodinove krvi i žrtve, tako da imamo slobodu „za ulazak u Svetinju po krvi Isusovoj“ (usp. Hebrejima 9,14; 10,14.19).
Ilustracija; bible.art
Današnje čitanje: 1. Ljetopisa 13,1-14 · Psalam 86,9-17
Mobilna aplikacija: