...po kojoj je primio svjedočanstvo da je pravedan: Bog je posvjedočio nad njegovim darovima.
(Hebrejima 11,4)
Vjerojatno ti je poznato izvješće o Kajinu i Abelu, koje se nalazi na prvim stranicama Biblije (vidi Postanak 4,1-10). Obojica su prinijela žrtvu Bogu. Kajin, zemljoradnik, dao je plod svoje zemlje, dok je njegov brat Abel, pastir ovaca, žrtvovao jednu od prvorođenih životinja u svome stadu.
Naravno da smatramo da su i poljodjelac i pastir dali od svojeg najboljeg, pretpostavljajući da Bog od nas ne traži ono što ne posjedujemo. Glavna misao je: mi smo iskreni. Vrlo je raširen nazor da će biti nagrađen onaj tko daje najviše što može, ali je taj nazor netočan.
Ono što smo možda previdjeli jest ono što tvori razliku između ta dva prinosa. No Bog je bio svjestan toga: „I obazre se Gospodin na Abela i na njegov prinos, ali na Kajina i na njegov prinos ni ne pogleda“ (Postanak 4,4.5). Današnji biblijski tekst iz poslanice Hebrejima govori nam da je Abelova žrtva bila „bolja“. On ju je prinio putem vjere, a ne zato što je bio pastir.
Iskrenost, za koju Kajin, uzgred rečeno, nije ni moga tvrditi da je posjeduje, nije dovoljna. Zar nije od svojih roditelja bio čuo kako je Bog njih nakon njihova grijeha odjenuo u odjeću od kože? Zar mu ništa nije značila smrt stvorenja koje je moralo izgubiti život zbog te odjeće? Vidimo da postupanje u iskrenosti može u načelu također biti pogrešno.
Abel pak je, nasuprot njemu, imao vjeru kojom se oslanjao na to da je žrtvovana životinja izgubila život kao nadomjestak za njega. Bez vjere čovjek se ne može pomiriti s Bogom!
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV
Photo by Eliott Reyna on Unsplash