On se radi Kristova djela približio smrti ne mareći za svoj život.
Filipljanima 2,30
Je li taj o kome se radi bio neki stari svjedok vjere? Pošto je to izvješće staro gotovo dvije tisuće godina, jest. Ali kršćanin Epafrodit, na koga se to odnosi, zacijelo nije bio starac.
To kada neki Božji sluga u radu za svojega Gospodina stavi na kocku svoj život trebalo bi nas navesti na razmišljanje. To nas navodi da promislimo o dobu u kojem živimo. Nije li uobičajeno da se danas čovjek sasvim prilagodi običajima i mišljenjima ovoga doba te im se prilagodi bez imalo odupiranja?
U naše dane nedostaju ljudi čvrste volje koji, nakon što su uvidjeli što je ispravno, to iz načela zastupaju. I taj nedostatak nije s vremenom sve manji!
Makedonac Epafrodit, čovjek iz davnine, propovijed nam je bez riječi. Misliti da je on zastupao neku osobitu temu bilo bi pogrešna pretpostavka. Njega je zaokupljala jedna osoba, i to s pravom: Isus Krist, koji je njegov život usmjerio u potpuno novom smjeru uklonivši njegovu krivnju i davši mu mir srca i uma, o kojemu drugi mogu samo sanjati. Isus Krist, Sin Božji, postao je Gospodar njegova života. Za Njega bi on učinio bilo što, čak i po cijenu vlastita života.
Istina je da to može primiti i neka nedostojna osoba, no to nije bio slučaj s Epafroditom. On je Isusa Krista upoznao kao Spasitelja, koji je poznavao njega i volio ga, koji ga je bio uzeo u ruku i uredio mu život. Otada i nadalje njegovo je srce pripadalo Čovjeku s Golgote.
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV
Photo by Marek Piwnicki on Unsplash