Reče mu Isus: „Ja sam put, istina i život: nitko ne dolazi k Ocu, osim po meni.“
Ivan 14,6
Kako mogu znati idem li u dobrom smjeru?
Ljudi su stoljećima učili kako se na moru ili u pustinji orijentirati prema suncu ili zvijezdama. Današnji satelitski navigacijski sustavi omogućuju nam da točno znamo gdje se nalazimo i kojim smjerom trebamo ići do odredišta.
Ako i nema GPS-a, još uvijek je moguće pitati nekog prolaznika za potrebne podatke. Ipak, svi se ti načini mogu pokazati nepouzdanim: oblaci ponekad skrivaju zvijezde, od GPS-a nema koristi ako nema signala, a u nekim slučajevima nema nikoga tko bi mogao dati pouzdane upute.
Dakle, kako mogu biti siguran da neću zalutati? U nepoznatoj zemlji trebam pouzdanog vodiča.
Nije li čudno to što se većina naših sugrađana ne pita kamo ih život vodi? Idu svojim putem ne znajući smjer ili pak slijede neki primjer, modu ili ideologiju nadahnutu medijima ili, jednostavno, nastavljaju dalje u svojoj kolotečini.
Imaju ono čime se bave i mjesta koja posjećuju, ali pitanje je kamo idu i tko ili što ih vodi.
A Isus sebe predstavlja kao put, i to put do Neba i do Boga – Boga poznatog kao našeg Oca.
Povjerovao sam Njemu pa sam se uvjerio u to da On usmjerava one koji u Njega gledaju s povjerenjem.
On je nevidljiv, moćan Vodič; i još više: On je sâm po sebi put, živ i siguran.
Okrenuti se od Njega znači izgubiti se i pasti bez mogućnosti ponovnog ustajanja.
Poslušaj ga gdje ti govori: „Ti slijedi mene“ (Ivan 21,22).
Današnje čitanje: Izaija 13,1-22 · Djela apostolska 24,22-27
Mobilna aplikacija: