Marko 13,1
Isusovi učenici bili su zadivljeni golemim građevinama hrama u Jeruzalemu i jedan od njih ukazao je na njih svome Gospodinu. Isus mu je odgovorio: „Vidiš li ta velika zdanja? Neće od njih ostati ni kamen na kamenu koji neće biti porušen“ (red. 2).
Na te sam riječi pomislio kad sam stajao pred ruševinama crkve samostana Svih svetih u Schwarzwaldu. Rano gotičko zdanje stradalo je u požaru nakon udara groma 1804. godine, no zadivljujući dijelovi zidova još uvijek strše prema nebu.
Uništena crkvena zgrada daje nam prigodu za razmišljanje o različitim značenjima riječi „crkva“.
Kao građevine, crkve mogu biti veličanstveno ukrašene, ili jednostavne i praktične, ali u nekoj prigodi mogu biti uništene. Njihova važnost ne nadilazi vrijeme.
Riječ „crkva“ odnosi se i na skupinu ljudi koji ispovijedaju kršćanstvo. Mogu se okupljati strogo i vjerno prema biblijskom nauku ili su se na ovaj ili onaj način udaljili od njega. Kao takvi, ni oni neće nadići vrijeme. Nitko od njih neće ostati u vječnosti.
Crkva, kako je opisana u Bibliji, kao Tijelo Kristovo ili kuća Božja, obuhvaća sve istinski vjerne kršćane, kao duhovnu ustanovu. Sâm Krist je Graditelj svoje crkve. Stoga ona nikada ne može biti uništena (Matej 16,18). Vjera u Krista osigurava članstvo u toj duhovnoj crkvi, a to je ono što vrijedi u pogledu vječnosti!
Današnje čitanje: Izaija 44,14-28 · Hebrejima 9,1-10
Mobilna aplikacija: