Psalam 94,9
Jedne večeri je neki dječak čiji je otac bio rudar stajao pri izlazu iz ugljenokopa, strpljivo čekajući da se njegov otac pojavi među mnogim rudarima koji su krenuli kući. Neki stariji čovjek koji ga je promatrao upita ga: „Što ti radiš ovdje?“ – „Čekam svog oca.“ – „Ali nećeš ga moći prepoznati među tolikim muškarcima. Svi nose iste kacige i imaju ista crna lica! Bolje da se vratiš kući.“ – „Nipošto! Moj otac poznaje mene!“ odgovori dječak.
Kakav prikladan odgovor! Dječak je znao što on ne može, ali nije sumnjao u očevu ljubav prema sebi: jednostavno nije bilo moguće da ga otac previdi.
Naš Bog sve vidi, sve zna i čuje. Kralj David je rekao: „Ti znaš kada sjednem i kada ustanem; izdaleka ti već misao moju razumiješ. Ti me okružuješ kada hodam i kada liježem, i upoznat si sa svim mojim putovima“ (Psalam 139,2.3). Nitko tko Njega poznaje kao Oca nema sumnje, nego se raduje toj misli i može se u potpunosti složiti s Davidovom željom: „Ispitaj me, Bože, i poznaj srce moje … i povedi me putem vječnim“ (Psalam 139,23.24).
Svemoćnom Bogu ništa nije ni preveliko ni premalo. Štoviše, Bog nije samo sveznajući; On je ljubav. On je potaknut očinskom ljubavlju prema svojoj djeci. I djelatna je ta ljubav koja okružuje Božju djecu u svim okolnostima njihova života. Gospodin Isus je svojim učenicima rekao:
„Zna Otac vaš što vam treba“ (Matej 6,8).
Današnje čitanje: Daniel 4,16-24 · Psalam 40,10-18
Mobilna aplikacija: