Takvi su putovi svakoga tko je lakom za dobitkom; koji uzima život njegovih vlasnika.
Izreke 1,19
U doba zlatne groznice je neki riječni parobrod na rijeci Mississippi doživio udes. Sudario se s potopljenom olupinom i začas potonuo. Među putnicima je bilo mnogo tragača za zlatom, koji su putovali kući s onim što su bili iskopali. Nije bilo dovoljno čamaca za spašavanje za sve pa su se mnogi pokušali spasiti na daskama, dok su drugi uspjeli doplivati do obale. Na kraju su spašeni svi putnici – osim jednoga.
I taj čovjek je skočio u vodu, ali je potonuo kao kamen. Nakon nekoliko dana njegovo je tijelo izbačeno na kopno.
Oko struka je bio vezao vreću zlata što su je kopači ostavili na brodu koji je tonuo. Težina zlata povukla ga je na dno rijeke.
Nakratko je bio bogat, ali ga je to bogatstvo koštalo života.
Kakva glupost! Ali ne baca li to svjetlo na opasnost koja pogađa svakoga? Je li naš cilj posjedovati i iskusiti što je više moguće u ovom svijetu? Jesu li bogatstvo, slava i zadovoljstvo sve? Možda tome primiješamo nekoliko dobronamjernih djela da olakšamo svoju savjest.
Sve što nam se na zemlji čini tako vrijednim, bezvrijedno je za vječnost i naš odnos s Bogom. Može me čak i optužiti kad se budem morao pojaviti pred Njim. Život koji se vodi isključivo radi uživanja na zemlji, živi se odvojeno od Boga. Možda neće donijeti propast s ove strane groba, ali će nas držati odvojenima od Boga u vječnosti.
Bog nas stoga na vrijeme upozorava. On nas želi spasiti, a ne prognati zauvijek.
Današnje čitanje: Job 22,1-30 · Djela apostolska 13,1-12
Mobilna aplikacija: