Ali Bog … i to dok smo još bili mrtvi u grijesima, oživio nas je zajedno s Kristom (milošću ste spašeni).
Efežanima 2,1.4.5
Teško bismo ljude koji su puni života mogli opisati kao mrtve; ali s Božjega gledišta oni su mrtvi u moralnom smislu, „mrtvi u prijestupima i grijesima“, kao što to tvrdi naš biblijski redak. Drugačije ne može ni biti.
Što da Bog čini s ljudima koji nemaju vremena za Njega i ne mare za Njega ni u svojim postupcima ni u svojim mislima? Kakve koristi ima od onih koji ga iz temelja poriču ili su potajno ili otvoreno buntovni prema Njemu? Pa ni takozvani dobri ljudi često ne mare za Božju volju, a to je grijeh čak i ako nisu svjesni toga.
Budući da svatko ima nebrojene prekršaje i grijehe protiv Boga, čak i oni najbolji su grešnici i stoga, što se tiče Boga, mrtvi i beskorisni. Mi možemo ne voljeti tu procjenu; srećom nije to posljednje što Biblija ima reći na tu temu.
Premda Bog čovjeka vidi mrtvim u tome smislu, On ga, svejedno, ne smatra nevažnim. To zaista nije lako razumjeti. Jedna od najvećih i najčudesnijih Božjih tajni je to da on mari za nas. Bog traži takve mrtve, izgubljene ljude i želi ih oživjeti, tako da mogu uživati u nepomućenom zajedništvu s Njim i Njegovom djecom.
Bog je jedini sposoban učiniti to čudo i izvesti život iz smrti. On to još uvijek čini po Isusu Kristu.
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV
Photo by Pawel Czerwinski on Unsplash