Bog ... koji nas je po svojem obilnom milosrđu ... nanovo rodio za živu nadu.
1. Petrova 1,3
Svake godine u proljeće radujemo se veličanstvenom prizoru rascvjetalih voćaka. Njihove grane su prepune obećanja. Kada vjetar raznese latice cvjetova, na sve strane vidimo sićušne zametnute plodove. No nekoliko mjeseca kasnije ispadne da se naša očekivanja nisu u potpunosti ispunila. Plodovi nisu brojni kao što su bili cvjetovi, niti pak su svi najbolje kakvoće. Neki od njih su sitni, pjegavi ili crvljivi.
I djeca su u ranim godinama svojega života na velik užitak svojim roditeljima. Dokle god su mala lako je upravljati s njima; smiju se, sretna su i nedužna. Ali kako se njihova samovolja pojačava, te ugodne osobine izblijede. Djeca postaju starija i ono zlo što je bilo u njima od početka postaje sve očiglednije. Istinitom se dokazuje prosudba Biblije: „Kako da čovjek bude opravdan kod Boga?“ (Job 9,2).
Naravno, naravi su različite. Ima marljivih mladih ljudi s dobrim težnjama u životu, koji te težnje i ostvaruju. No ima i drugih, koji iskušaju sve i svašta pa im život iz dana u dan ide nizbrdo.
Za one časne i s težnjama Nebo nije automatski otvoreno. Ta nada bila bi opsjena. Onim drugima Nebo zasigurno nije nedokučivo. Za pouzdanu nadu u pogledu života nakon smrti i jedni i drugi trebaju Božje milosrđe i nov život koji On usađuje svima koji se povjere Kristu.
Današnje čitanje: Ponovljeni Zakon 27,1-26 · Galaćanima 4,1-11
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV
Foto: Deividas Gailevicius from FreeImages