Jer Bog govori jedanput, i dvaput, ali čovjek to ne opaža.
Jona 2,2
Job 33,14
Jednog lijepog ljetnog dana neki planinar je sâm krenuo na obilazak po francuskim Alpama. Nakanio je otići do malog sela u podnožju strmih litica s druge strane planine. Supruga bi ga tamo dočekala s vozilom u vrijeme za koje je on procijenio da će stići. Ali nije se pojavio. Pala je noć, ali nitko nije došao. Sljedećeg jutra započela je akcija traganja, no helikopter ga je bezuspješno tražio leteći nisko iznad neplodnog, krševitog područja. Prolazili su dani i noći.
Napokon je netko začuo iznemogle povike u pomoć iz podnožja sipke padine niz koju je jadnik otklizao. Spašen je potpuno iscrpljen, izmučen od žeđi, ali živ.
Polako se oporavio pa je uspio ispričati o svojoj dramatičnoj pustolovini. Ubrzo nakon što je krenuo, izgubio se i uspaničio. „S poštovanjem sam uvijek iznova molio Oče naš, molitvu kojoj je Isus naučio svoje učenike. I Bog mi je u svojem milosrđu odgovorio.“
Ne znamo je li taj planinar imao osoban i živ odnos s Bogom, niti je li to dramatično iskustvo dovelo do toga da istinski upozna Boga kao onoga koji ga nije spasio samo tjelesno, već je želio spasiti i njegovu dušu. Bog nas ponekad putem takvih događaja podsjeća na svoje postojanje. Na žalost, čim prođe opasnost, mnogi zaboravljaju Njegov blagotvoran zahvat. No nitko ne bi trebao propustiti čuti Božji glas.
Današnje čitanje: Daniel 9,15-27 · Djela apostolska 3,12-18
Mobilna aplikacija: