Tada Agripa reče Pavlu: „Zamalo si me uvjerio da postanem kršćaninom.”
A Pavao reče: „Želio bih od Boga da bi, za malo ili mnogo, ne samo ti, nego i svi ovi koji me danas slušaju, postali ovakvi kakav sam ja, osim ovih okova.”
Djela 26,28.29
Zatvorenik, ali sretniji od kralja!
Apostolu Pavlu bi se teško moglo pozavidjeti.
Iako je silno volio svoj narod, mnoštvo u Jeruzalemu zamalo ga je ubilo. Oslobodile su ga rimske okupacijske snage, a zatim je vođen s jednoga suda na drugi i na posljetku je ostao zatvorenik.
Sada su apostola rimski namjesnik i gradski dostojanstvenici izveli pred kralja Agripu.
Uzvišen položaj njegovih slušatelja nipošto nije zadivio Pavla: iznio je jasne riječi u svoju obranu i završio propovijedanjem Evanđelja.
Čak se usudio progovoriti i kraljevoj savjesti.
Činilo se da je Agripa malo dirnut, ali nije bio spreman poduzeti odlučujući korak prema Kristu. Unatoč svojem kraljevskom položaju, podsjećao je na zatvorenika.
Jedini na tome dvoru koji je bio istinski slobodan, bio je apostol Pavao.
Bio je oslobođen od svojih grijeha, oslobođen od svake želje za slavom ili čašću i oslobođen svakog straha od ljudi.
Njegova je radost bila u tome što je živio za svog uskrslog Gospodina, koji je stajao uz njega jačajući ga.
Savjest mu je bila mirna, a srce puno nade.
Bio je okovan poput robijaša, ali je bio u stanju iskreno poželjeti da svi njegovi slušatelji postanu ono što je bio i on sâm: kršćanin, i to radostan, mnogo sretniji od kralja.
Tu bi radost rado bio podijelio sa svima. Zbog toga je propovijedao Evanđelje.
Ilustracija; bible.art
Današnje čitanje: 1. Ljetopisa 4,1-43 · Psalam 79,8-13
Mobilna aplikacija: