Postavio sam GOSPODINA svagda preda se: budući da mi je on zdesna, neću posrnuti.
Psalam 16,8
Okolnosti našeg života često su zamorne. Mnogi od nas mogu govoriti iz iskustva: starost, bolest, čak i patnja voljene osobe; i nitko ne može promijeniti okolnosti. Neke muče brige vezane uz posao, drugi imaju više negoli mogu podnijeti. Ukratko, mogli bismo navesti dugačak popis poteškoća koje nas muče. Naša je zahvalnost utihnula, sva je radost nestala i muče nas mnoge turobne misli. Uglavnom, svi znamo da ne mora biti tako.
Ako je itko ikada bio u poteškoćama, bio je to apostol Pavao kao zatvorenik u Rimu. Ali od njega ne čujemo nikakve pritužbe. Filipljanima on piše o svojoj radosti i potiče ih na to da se raduju.
Kako je taj Božji čovjek uopće mogao to učiniti? Današnji redak je za njega bio stvarnost. Poznavanje nekog retka iz Biblije ne znači da ga već provodimo u djelo, no to je dobar početak. Okovi koji su sprečavali apostola u tome da služi Gospodinu onako kako je volio „za napredovanje evanđelja“, doveli su do toga da Evanđelje navještaju drugi.
Čak i ako njihove pobude nisu bile iskrene, propovijedalo se Krista (vidi: Filipljanima 1,4 / 2,17./ 3,1 / 4,1.4).
Pavao nije bio nepopravljiv optimist; svoje je nevolje povezao s Gospodinovom voljom i u njima prepoznao Božju mudrost, razboritost i moć. To je bila njegova tajna. Iako nam ova misao nije nova, ohrabrimo se i uz Božju pomoć slijedimo Pavlov primjer.
Današnje čitanje: Izaija 29,1-24 · Hebrejima 1,7-14
Mobilna aplikacija: