Zakon je bio predan po Mojsiju, a milost i istina došla je po Isusu Kristu.
Ivan 1,17
Zakon koji je Bog u pustinji dao svome narodu, Izraelu, bio je „svet, pravedan i dobar” (Rimljanima 7,12).
On nam, osobito u deset zapovijedi, iznosi Božje pravedne zahtjeve za ljudski rod i način na koji trebamo voditi svoj život.
No nitko osim Isusa Krista nije uspio ispuniti Božje svete zahtjeve.
Zakon nam pokazuje naše nedostatke. Razotkriva naše grijehe, ali nam ne daje snagu da promijenimo svoj život i činimo dobro. Zakon daje dijagnozu, ali nema lijek za nju. On samo izriče presudu: smrt i osuda.
Po Isusu Kristu, Sinu Božjemu, došla je „milost i istina”. On je ljudskom rodu donio Božju milost u svoj njezinoj punini, ali nipošto po cijenu istine. Budući da je Bog svet i mora kazniti grijeh, Isus je umro na križu podnoseći pravednu kaznu za grešnike.
Kada čitamo Stari zavjet, nalazimo niz vjernika koji su počivali na Božjoj milosti, jer su uvidjeli svoju krivnju. Njihovu vjeru Bog je priznao i nagradio.
U međuvremenu je Otkupitelj došao na zemlju i možemo ga upoznati kao Onoga koji je pun milosti. Ali on na vidjelo iznosi i bolest; ne da bi nam sudio, nego da nas spasi. Lijek je vjera u njega i njegovu pomirbenu smrt.
Što se tiče mene i tebe, Bog nas svojom istinom želi dovesti do toga da prepoznamo svoju potpunu bespomoćnost i potpuno se pouzdamo u njegovu milost.
„Jer milošću ste spašeni po vjeri; i to nije od vas: Božji je to dar; ne po djelima, da se ne bi tko hvastao” (Efežanima 2,8,9).
Ilustracija; freechristimages.com
Današnje čitanje: 1. Ljetopisa 16,7-22 · Psalam 89,1-10
Mobilna aplikacija: