Ezekiel 18,32

„Williame!“ Indijancu se učinilo da ga je netko zazvao upravo kad si je spremao oduzeti život. William nije bilo njegovo indijansko ime, nego ime koje mu je prije mnogo godina dao onaj misionar.

Spustio je pušku i ogledao se, no ondje nije bilo nikoga. Shvatio je da ga je pozvala njegova savjest. Izgledalo je kao da mu govori: „Williame, zar si potpuno zaboravio ono što ti je bilo rečeno o našem dobrom Bogu? O tome da te On čeka i da će ti oprostiti ako se okreneš k Njemu. Zašto ga ne zamoliš da ti dade hranu?“

Ali William je bio previše ponosit za to. Osjećao je svoju nezahvalnost, ali se nastavio opirati. No glas ga nije prestao pozivati. Zamišljao je da čuje svoju ženu i djecu gdje plaču zbog gladi te pao na koljena i stao se moliti. Zamolio je velikog Boga da oprosti njemu, bijednom Indijancu što je pobjegao. Zamolio ga je za hranu. Nastavio je moliti se i priznao da živi na pogrešan način. Osjećao je da je Bog blizu i da ga čuje. Potom je ustao i uzeo pušku, da bi uskoro nakon toga ustrijelio jelena. Zapalio je vatru i najeo se, a ostatak je odnio svojoj obitelji. Idućih tjedana više nisu trpjeli oskudicu. Kad se otopio snijeg, otišli su u misijsku postaju. U njoj su sada živjeli novi misionari, koji su s radošću primili njega i njegovu obitelj.

Bog je Williama pozvao da se vrati k Njemu te ima sretan život i ovdje na zemlji i u vječnosti. Isti Bog još uvijek poziva: „Dođite k meni svi koji ste izmučeni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“ (Matej 11,28). Ima li danas onih koji će čuti Božji poziv i okrenuti mu se?

(zaključak)

Današnje čitanje: 1. Kraljevima 6,19-38 · Ivan 6,1-15

Kalendar GBV online

Photo by Jametlene Reskp on Unsplash