Izaija 53,6

Ovaj se događaj zbio u jednoj misijskoj postaji u Kanadi. Jednoga dana su neki Indijanci sa sobom doveli malog dječaka koji je ostao bez roditelja. Neki misionar je preuzeo skrb nad njim i dao mu ime William. Prošlo je mnogo godina i dječak je porastao te naučio čitati i pisati. Naučio je i moliti i upoznao nebeskog Boga.

Indijanci su često dolazili u misijsku postaju prodati krzno. Jednog dana nagovorili su dječaka da ode s njima. William je pristao i otišao ne oprostivši se s misionarom.

Njegov nov život ispao je mnogo drugačiji od onog na koji je bio navikao. Često je trpio glad, a Indijanci s ponekad bili grubi i okrutni. S vremenom je zaboravio sve što je bio naučio o Bogu i Njegovom Sinu, Isusu Kristu. Oženio je Indijanku i imali su djecu.

Život je bio težak i često im je nedostajalo ono najbitnije. Stoga je William odlučio odseliti sa svojom obitelji. Nastanili su se u kraju u kojem je za prijašnjih pohoda bio otkrio mnogo divljači. No, zanimljivo, izgleda da su iznenada nestale sve životinje. Često se bez plijena vraćao u svoj šator. Bila je zima i oskudica, a on je bio iscrpljen i osjećao se očajno. Sva njegova obitelj je patila. William je pokušao još jedanput. Odlučio je da će se ustrijeliti ako taj put ne nađe ništa. Prošli su dani i nije se pojavilo ništa. Sav izvan sebe pograbio je pušku, napunio je i položio si njezinu cijev na glavu. Tada mu se učinilo da je začuo povik: „William!“

Pitamo se ima li i danas ljudi koji odlaze od Boga i zaboravljaju ga?

(zaključak u ponedjeljak)

Današnje čitanje: 1. Kraljevima 5,15-32 · Ivan 5,19-30

Dobro sjeme - GBV online