I reče Marija: „Veliča duša moja Gospodina i raduje se duh moj u Bogu, mome Spasitelju, jer je pogledao na neznatnost svoje sluškinje: jer, gle, odsada će me blagoslovljenom nazivati svi naraštaji. Jer velike mi je stvari učinio Svesilni, sveto je ime njegovo. I milost njegova je od naraštaja do naraštaja na onima koji ga se boje.“
Luka 1,46-50
Anđeo Gabrijel je Mariji donio vijest da će postati majkom Otkupitelja. Odgovarajući na Marijino pitanje objasnio je da će Duh Sveti učiniti to čudo bez sudjelovanja bilo kojeg muškarca. Marija je tada jednostavno i predano odgovorila: „Neka mi bude po tvojoj riječi“ (red. 38).
Nije tu bilo rasprave ni ispitivanja potaknutog nevjerom. Vjerovala je Bogu i stavila mu se na raspolaganje.
Nakon toga se Marija povukla u „gorski kraj“ (red. 39), k svojoj rođakinji Elizabeti. Tamo je mogla mirno razmišljati o anđeoskoj objavi i nedokučivim Božjim nakanama.
Njezino ponašanje i zahvala Bogu izražena u gornjim riječima služe nam kao izvanredan primjer.
Ne bismo, međutim, trebali precijeniti položaj te vjerne žene. Naime, ne smijemo joj pripisivati bezgrešnost.
Isus Krist je bio čist i svet u biti; Njegova majka nije. Ona nije ni tvrdila da je tako.
U riječima svojeg hvalospjeva svrstava se uz sve one iz svojeg naroda koji su trebali Spasitelja i otkupljenje.
Umjesto da obraćamo pozornost na Mariju, gledajmo u Boga, kao što je to činila ona. Hvalimo Boga za to što je u svojem milosrđu na zemlju poslao svog Sina da bude naš Otkupitelj.
Današnje čitanje: Zaharija 4,1-14 · Marko 12,35-44
Mobilna aplikacija: