Vjerom je Mojsije ... odbio da ga se naziva sinom faraonove kćeri,
izabravši radije da bude zlostavljan zajedno s Božjim narodom ...
smatrajući Kristovu sramotu većim bogatstvom negoli egipatska blaga.
Hebrejima 11,24-26
Mojsije je četrdeset godina živio u faraonovoj kući.
Nije to bilo izgubljeno vrijeme i imalo je svoju vrijednost, ali su mu godine povučenosti u Midjanu bile mnogo korisnije.
Mojsije je u Egiptu možda imao izvrsno obrazovanje i stekao opsežno znanje, ali ta „egipatska blaga” nisu ga osposobila za njegove buduće dužnosti.
Izblijedjela su do beznačajnosti u usporedbi sa smirenim zajedništvom koje je imao s Bogom, koji je sâm obučavao svoga slugu.
Možemo biti uspješni u školi i u svojem zanimanju, ali jesmo li naučili osnovne vještine koje se mogu naučiti samo u školi našega Gospodina i Učitelja?
U našem je društvu obrazovanje i učenje važno i Bog ih može upotrijebiti, ali ni jedno ni drugo ne čini od nas Gospodinove učenike niti nas čini sposobnima za njegovu službu.
Tko god želi biti koristan učenik za Isusa Krista, mora otkriti sposobnosti koje se mogu naučiti samo u smirenom zajedništvu s Gospodinom.
Nikada ne bismo smjeli zaboraviti taj osnovni zahtjev.
Nije li sâm Gospodin Isus najbolji primjer toga?
On je Sin Božji i, kad je bio ovdje na zemlji kao čovjek, rano je pokazao da se želi „baviti onime što je Oca mojega“ (Luka 2,49).
No ipak je, prije negoli je započeo svoju službu, trideset godina proveo kod kuće u obitelji stolara u Nazaretu.
Razdoblje provedeno u tišini bilo je deset puta duže od onog pred očima javnosti.
Čak se i tada često povlačio iz ljudskog društva kako bi bio nasamo sa svojim Bogom.
Ilustracija; bible.art
Današnje čitanje: 1. Ljetopisa 18,1-17 · Psalam 89,29-38
Mobilna aplikacija: