I zaogrnuše ga skrletnim plaštem. Kada su spleli vijenac od trnja, staviše mu ga na glavu.
Matej 27,28.29
Gospodin Isus je proveo tegobnu noć.
Jedan od njegovih učenika ga je izdao, drugi ga je zanijekao. Više puta su ga veliki svećenici ispitivali pred Sanhedrinom (židovskim vijećem), a zatim su mu konačno izrekli smrtnu kaznu.
Onda je svanulo.
Kako bi uspjeli u svojoj nakani da ga ubiju, odveli su Isusa Pilatu, jer se kazna nije mogla izvršiti bez pristanka rimskog upravitelja. On je morao donijeti presudu.
Iako je bio uvjeren u nedužnost optuženika, popustio je zahtjevu Židova i odlučio da Isusa treba razapeti.
Tako je bilo zapečaćeno odbacivanje pravog kralja Izraela. Kako je to tragično!
On je bio onaj koga je poslao Bog, njihov Mesija, koji je mnogim znamenjima i čudesima pred ljudima potvrdio svoje božansko podrijetlo.
No umjesto kraljevskog obilježja primio je krunu od trnja, koju su mu rimski vojnici nabili na glavu.
Sve se to dogodilo usred zvjerskog iživljavanja i zlostavljanja.
Odmah nakon čovjekova pada u grijeh, Bog je zemlju prokleo riječima: „Rađat će ti trnjem i korovom.“
Stoga je vijenac od trnja bio znak prokletstva kojim je obeščašćen Onaj koji je bio svet i čist.
Kako je ganutljiv Gospodinov vapaj: „Ti znaš za moje poniženje, i stid moj, i sramotu moju; svi neprijatelji moji pred tobom su“ (Psalam 69,19).
Činjenica da je Isus na križu nosio prokletstvo umjesto nas, kako bi oslobodio one koji su se željeli osloboditi prokletstva grijeha, bila je u skladu s Božjim naumom.
Klanjajmo mu se zbog toga što je podnio takvo poniženje!
Današnje čitanje: Jeremija 22,1-12 · Luka 24,28-43
Mobilna aplikacija: