A sve njih obuze zanos pa slavljahu Boga i puni straha govorahu: „Danas vidjesmo nešto čudnovato.“
Luka 5,26
Isus Krist je u jednoj kući u Kapernaumu poučavao pred istaknutim židovskim ličnostima iz pokrajine Galileje i iz Jeruzalema.
U kući je bilo mnogo ljudi, toliko da četiri čovjeka nisu mogla prodrijeti kroz gomilu kako bi svog uzetog prijatelja doveli Isusu. Stoga su se popeli na ravan krov, napravili otvor i spustili uzetog čovjeka na njegovoj prijenosnoj postelji do mjesta gdje je stajao Isus.
Spasitelj je zadivio prisutne rekavši: „Čovječe, oprošteni su ti tvoji grijesi“ (red. 20).
Pismoznanci i farizeji smatrali su to bogohuljenjem, jer jedino Bog može opraštati grijehe.
Njihovo znanje o Bogu bilo je u redu, ali njihov je zaključak bio pogrešan.
Gospodin Isus doista može opraštati grijehe, jer je On Bog Sin; a to oni nisu htjeli priznati.
Iz tog događaja saznajemo da Isus ide do korijena nečega. On je uzetom čovjeku oprostio grijehe prije nego što ga je ozdravio i izbavio ga iz njegovog beznadnog stanja.
Ni naš najveći problem nije ono što nas ograničava u tjelesnom ili mentalnom smislu, nego naši grijesi, koji nas, ako nisu oprošteni, zauvijek odvajaju od Boga.
Dobra vijest je to da Gospodin Isus može i hoće opraštati grijehe. Ali moramo uvidjeti da smo krivi pred Bogom i priznati mu svoje grijehe vjerujući da je Krist na križu platio dug izazvan našom krivnjom.
Kako je narod tada odgovorio na to? Rekli su: „Danas smo vidjeli nešto čudesno.“
To nisu mogli poreći. Odbiti priznati da je On Sin Božji, danas nije ništa novo.
Ali postat ćemo sretni poput tog uzetog čovjeka samo ako vjerujemo u Sina Božjega, onako kako ga prikazuje Biblija: On „ode svojoj kući slaveći Boga“ (red. 25).
Današnje čitanje: Izaija 45,1-13 · Hebrejima 9,11-18
Mobilna aplikacija: