Jedimo i veselimo se: jer mi ovaj sin bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađen je.’
I počeše se veseliti.
Luka 15,23.24
U toj usporedbi koju je ispričao Gospodin Isus otac je s velikom radošću uvidio da mu se sin nije vratio samo zbog materijalnih razloga, nego svim svojim srcem. To je bio razlog za veliko slavlje. Nedostajala je samo jedna osoba: stariji brat. On je radio u polju. Kada se vratio kući i začuo veselu glazbu, raspitao se za razlog tome. Kada je sve saznao, razljutio se.
Za razliku od svojeg brata, koji je bio željan pustolovina, on je bio ostao vjeran svojem ocu i obavljao sve što mu je on naložio. Za njega se nikada nije priređivalo slavlje. Sada kada se njegov brat vratio nakon što je izazvao toliku zabrinutost svojeg oca i potrošio njegov novac, oni su slavili. Nije li to bila nepravda?
Stariji sin je odbio doći na slavlje. Kada ga je otac zamolio neka ipak dođe, odvratio mu je: „Nikada mi ni jare nisi dao da se proveselim sa svojim prijateljima.“ Njegov je stav postao jasan: on je htio slaviti sa svojim prijateljima, bez prisutnosti svojeg oca. U tome pogledu nije se razlikovao od svojega brata, rasipnoga sina.
Netko možda misli da će njegov moralno ispravan život zadovoljiti Boga, koji mu zbog toga treba dati ugodan, lak život i kasnije ga primiti u Nebo. Takav samopravedan stav nikada ne dovodi do istinskog zajedništva s Bogom, ni na Zemlji ni u Nebu. Nitko neće biti u Nebu zato što je svojim dobrim djelima i vlastitom pravednošću uspio zaraditi svoje mjesto u njemu. Ondje će biti samo grešnici kojima je oprošteno.
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV
Photo by Chandan Chaurasia on Unsplash