Dajte, stoga, da tako mislimo koji god smo savršeni, a ako što drukčije mislite, Bog će vam upravo to objaviti.
Filipljanima 3,15
Apostol Pavao je Filipljanima prethodno objasnio kako je on beskompromisno vodio utrku vjere, koja ima samo jedan cilj: „nagradu uzvišenog poziva Božjeg“ u slavi (red. 14).
Sve svoje ljudske prednosti, sve ono što je odlikovalo nekadašnjeg farizeja Saula, sada je smatrao „gubitkom“ i „izmetom“. Sve je to pripadalo prošlosti. Ništa ga nije smjelo spriječiti u tome da „seže za onime što je pred njim“ (red. 13).
Kakav li je to primjer za nas!
Mi volimo zaboraviti svoje ranije grijehe, ali je manje vjerojatno da ćemo svoje prijašnje zasluge, bile one stvarne ili izmišljene, smatrati preprekom „spoznaji Krista Isusa“ (red. 8).
S obzirom na apostolov beskompromisan stav, mogla bi se javiti pomisao da nitko ne može držati korak s njim. Pavao, stoga, ima ohrabrujuću riječ za sve one koji dosad nisu napredovali.
Tko god sebe može natjerati da to čini, neka ga oponaša. Ali Bog će pomoći onome tko misli drugačije. U to se s povjerenjem osjećao sigurnim.
I danas postoje stupnjevi duhovnog rasta, koji dovode do različitih mišljenja. Sve dok u to nije uključen lažan nauk, primjenjuje se božanska uputa iz šesnaestoga retka: „Dakle, ono što smo već postigli, po tome pravilu i hodimo.“
Imajući pred sobom zajednički cilj (a apostol pretpostavlja da ga imaju i oni koji „misle drugačije“) trebamo slijediti tu uputu.
Današnje čitanje: Job 35,1-16 · Djela apostolska 16,26-40
Mobilna aplikacija: