Bijaše jedan gradić i u njemu malo ljudi; i dođe na nj veliki kralj, opsjedne ga i sagradi velike bedeme protiv njega. I nađe se ondje neki siromašan mudar čovjek i izbavi grad svojom mudrošću; no nitko se ni ne sjeti toga siromaha.

Propovjednik 9,14.15

Ovo izvješće mogli bismo nasloviti riječima „Nezahvalnost je nagrada koju daje svijet“. Zaključku u pogledu toga moglo bi se dodati nekoliko misli o ljudskoj zaboravljivosti.

Što to, zapravo, znači? Jednostavno ovo: grad je ljudska duša, sama i nesposobna da se obrani. Veliki kralj mogao bi se usporediti sa Sotonom, koji je spreman za to da zauzme i uništi. To je stanje u kojem smo mi. Kad bismo to samo uzeli u obzir! Stanovnici toga grada barem su bili svjesni opasnosti, ali nisu vidjeli da postoji ikakva mogućnost izbavljenja.

No tamo je bio jedan siromašan, mudar čovjek kojeg su ljudi podcjenjivali, ali koji je znao kako izbaviti grad. To nije bio slučaj samo tamo. Često se ono što ljudi ne primjećuju i čemu se izruguju zna pokazati velikim za Boga. Čak je i Isus Krist, Božji Sin, bio prezren od strane ljudi. No svakom vjerniku On je „učinjen mudrošću, i pravednošću, i posvećenjem, i otkupljenjem“ (1. Korinćanima 1,30). On je postao siromašan, tako da bismo se „njegovim siromaštvom“ mi obogatili (2. Korinćanima 8,9).

Ipak, većina ljudi na ovom svijetu postupa kao da Isus Krist nikada nije živio. No vrijedi spomenuti se Njegove ljubavi i pomirbene smrti na križu. Nama je to od životne važnosti! Moramo promišljati o Njemu i Njegovoj ponudi spasenja – i prihvatiti je! Ne postoji nikakav drugi način spasenja.

Današnje čitanje: 1. Kraljevima 18,30-46 · Ivan 12,20-26

Kalendar "Dobro sjeme" - GBV online