Znaš li kada ih je Bog rasporedio i učinio da svijetli svjetlo njegova oblaka? Jesi li ti s njim nebo razapeo, koje je snažno i kao lijevano zrcalo. On iznad praznine sjever rasprostire i zemlju o ništa vješa.

Job 37,14.15.18; 26,7

Zvijezde se pokoravaju krajnje točnim zakonima koje su astronomi preveli u znanstvene proračune. Redovitost njihova kretanja jedno je od velikih čuda Stvorenja. Njihova dosljednost u putanjama svjedoči o snazi i vjernosti Boga, koji neprestano održava uvjete nužne za održavanje života ovdje na Zemlji. „I reče Bog: Neka budu svjetlila na nebeskome svodu da dijele dan od noći; i neka ona budu za znakove, i za razdoblja, i za dane i godine“ (Postanak 1,14).

Proučavanje zakona gravitacije koje je započeo Newton temeljilo se na njegovoj vjeri u Boga, koji s beskrajnom mudrošću održava red u svemu stvorenom. Kad je zaključke svojega djela prenio svojem prijatelju Halley-u (po kojem je dobio ime onaj čuveni komet), znao je da će ovaj te zakone moći upotrijebiti za to da proračuna putanje nebeskih tijela. Bio je siguran da će Bog svoju vjernost dokazati na način po kojem je upravljao kretanjem zvijezda.

Čovjek odbacuje svojeg Stvoritelja, ali Bog se nikada ne nastoji svidjeti svojem stvorenju:

„Jer ovako govori Gospodin, koji je stvorio nebesa, sâm Bog koji je zemlju oblikovao …: Ja sam Gospodin i nema drugoga. ... I nema Boga osim mene, pravednoga Boga i Spasitelja; nema nikoga osim mene“ (Izaija 45,18.21).

Današnje čitanje: 2. Samuelova 21,12-22 · Ivan 1,1-13