I uhvati ga (Petar) za desnu ruku te ga pridigne, a ovomu odmah ojačaše stopala i gležnjevi. I poskoči on te stade na noge i prohoda.
Djela 3,6-8
To što se dogodilo hromom prosjaku u Jeruzalemu bilo je istinsko čudo. To je bila prosudba svakog očevica. No apostoli Petar i Ivan nisu to čudo izveli u vlastitoj snazi. Objasnili su da su djelovali u snazi Isusa Krista, koji je Židovima bio poznat kao Nazarećanin.
Prosjak se radovao svojem novoprimljenom zdravlju. No to ozdravljenje nije utjecalo samo na njega, nego je bilo svjedočanstvo za sve ljude u Jeruzalemu. Nedugo prije tog događaja zahtijevali su i promatrali Isusovo raspeće. Taj čovjek, Isus, nije ostao u smrti, nego je uskrsnuo. Nisu samo apostoli bili ti koji su mogli posvjedočiti o svojem susretu s uskrslim Gospodinom, nego i mnogi drugi ljudi.
To ozdravljenje hromog čovjeka trebalo je potvrditi da je Krist uistinu uskrsnuo. Premda više nije bio na zemlji, Petar i Ivan djelovali su u „njegovo ime“. To je bio dokaz, izjavio je Petar, da je Bog uzeo u Nebo svojeg slugu Isusa i proslavio ga. Tako je ta nepojmljiva činjenica bila potvrđena pred svijetom (rd. 12-16).
To ima ozbiljne posljedice po sav ljudski rod. Sina Božjeg su ljudi razapeli, ali je On sada postavljen za Suca svega svijeta. Stoga je najvažnije pitanje priznajemo li i poznajemo uskrsloga Krista kao svojeg Spasitelja.
Današnje čitanje: Ezekiel 27,1-36 · Psalmi 129,1-8
Mobilna aplikacija: