(Luka 21:26)

U Edenu i na cijeloj Zemlji, po stvaranju, nije bilo Smrti. Po grijehu, odbacivanjem Božje riječi i prihvaćanjem laži, Smrt je došla na svijet.

I od tada smrt je jedan od najvećih ljudskih strahova i jedna od najvećih zamki kojom Sotona drži ljude u pokornosti i zabludi.

Zabluda - jer tjelesna smrt nije i konačna smrt! Nakon nje postoje još dvije moguće realnosti - vječni život u Božjem Kraljevstvu ili vječno umiranje bez Njega.

S vremenom, uz uporno djelovanje Sotone i uz ljudsku prijetvornu narav - ova istina se je zaboravila i iskrivila.
Danas nam jedni govore da je smrt kraj svakog postojanja, a drugi pak da je vječni život za svakoga... Neki govore o "reinkarnaciji", drugi pak o "čistilištu"... Jedna laž za drugom.

Istina je jedna - nekome blagoslov a drugome okrutna:
"I kao što je ljudima određeno jedanput umrijeti, a nakon toga dolazi sud," (Hebrejima 9:27).
Stoga se neki, manjina, danas smrti čak i raduju dok se drugi toga užasavaju.

Ova pandemija, što god mislili o njenim uzrocima i širenju, uzrokovala je više straha nego bilo koja pandemija ili epidemija do sada, pa čak i više straha nego dosadašnji svjetski ratovi.
Specifična je po tome što ljudi, večinom, nemaju nikakav osjećaj sigurnosti, odnosno ne znaju gdje i kako bi se sklonili i zaštitili od moguće zaraze i fatalnog ishoda (smrti).

Jedan od razloga za to je i činjenica da se ljudi danas panično boje smrti. Kako ateisti, koji smatraju da je smrt kraj postojanja, tako i oni religiozni, uključujući i mnoge koji sebe nazivaju "kršćanima".

Zašto bi se kršćani bojali smrti? Zato jer nisu kršćani nego "kršćani", pripadnici neke od lažnih religija koje se nazivaju "kršćanskima" a negiraju sigurnost spasenja, nego tumače da se vjernik do kraja života mora dokazivati i iskupljivati radom (dobrim djelima) ili liturgijom (prisustvovanje misama, sakramentima i sl.) ili raznim žrtvovanjima itd. pa da će onda "možda" biti spašen.
Takva vjerovanja su, naravno, sasvim u suprotnosti s evanđeljem Isusa Krista, s Božjim planom i voljom za spas svakoga tko to iskreno traži.

No - svijet je danas takav kakav je, toliko pun laži i obmana, iskvarenosti i perverzija, samoljublja i srebroljublja, egocentričnosti i nebrige za ikoga drugoga, da se i ne možemo čuditi tolikom paničnom strahu od smrti.

Naime - oni koji vjeruju da je smrt kraj svega, suočeni s njom shvaćaju da im je život bio uzaludan i neispunjen, nesretan i nedovršen.
Oni pak koji vjeruju da postoji i Božji sud nakon smrti, ali nisu sigurni da li su spašeni ili ne, užasavaju se mogućnosti da završe u vječnom paklu.

Tek mali broj ljudi ne boji se smrti, a neki ju čak čekaju kao olakšanje, jer znaju da će njima nakon toga sve biti bolje.

Autor ovog teksta pomirio  se je sa smrću još davnog listopada (oktobra) 1991-e, kad je bio uvjeren da neće preživjeti  rat. Tada sam bio vjernik - u postojanje Gospoda Boga vjerujem od svog najranijeg djetinjstva i Ilustriranu dječju Bibliju shvatio sam kao točno povijesno štivo, no tada još nisam shvaćao tko je Bog Otac ni da je Isus Krist Bog, a za Duha Svetoga nisam ni znao. Znao sam za Deset zapovijedi i to je bilo otprilike sve.
Tijekom samo par mjeseci nakon što sam se ja pomirio sa smrću - Gospod Bog me je čudesno izbavio od smrti i stradanja iz brojnih nevjerojatnih situacija. Tada sam prvi put uistinu shvatio da je On potpuno stvaran i potpuno prisutan u našim životima!

A dok ovo pišem... prije par minuta sam dobio vijest da je moja draga sestrična i moja sestra u Kristu, preminula prije par sati.

Kako se osjećam u vezi toga?

Ja znam točno kud ona ide, znam njenu ljubav i predanost Kristu i nemam sumnje u njenu budućnost.
Žao mi je onih kojima će nedostajati.

Tjelesna smrt nije kraj. No... neki je se ne trebaju bojati, a neki trebaju. Jako.

Ako sad, u ovom trenutku, niste sigurni što će biti s vama nakon smrti, razmotrite ponovo svoje vjerovanje, otvorite svoju Bibliju, nazovite svog pastora, svećenika, nekog prijatelja ili poznanika za kojeg znate da je vjerni kršćanin - pitajte ih za savjet ako ne znate kuda idete.

Bog nikoga nije poslao u pakao - taj put je svatko sam odabrao.

Fotografija: engin akyurt na Unsplash