Oni jesu u svijetu … ali nisu od svijeta.
Ivan 17,11.16
Ulijemo li ulje u posudu s vodom, brzo ćemo utvrditi da se te dvije tekućine neće pomiješati. Čak i nakon snažnog miješanja ili mućkanja te se dvije tvari odmah razdvajaju.
To je prikladan slikovit prikaz nespojivosti naše stare, grešne naravi s novom naravlju koju nam je dao Bog. To dvoje nema ništa zajedničko i ne može se miješati.
Naš novi božanski život ne može poboljšati našu staru narav, niti naša stara narav može oslabiti život koji donosi Duh Sveti.
Ta nam usporedba pokazuje i odnos kršćanina prema svijetu. Mi smo kao ulje u vodi: u svijetu smo, ali nismo od svijeta, koji se od nas razlikuje kao što se razlikuju ulje i voda. Zbog te bitne razlike dolazi do vanjskog, vidljivog odvajanja.
Je li to izrazito primjetno u našem svakodnevnom životu ili smo u raznim vidovima nalik na svijet? Dopustimo li našoj novoj naravi da prevlada, naravno da će ta bitna razlika biti vidljiva u našem ponašanju.
Ali to neće uzrokovati odvojenost: imamo dužnost koju trebamo ispuniti u svijetu, čak i ako postoji odvojenost od njega. Stoga je prepoznatljivo to da posjedujemo novi život i uistinu imamo „ulje“, jer u nama prebiva Duh Sveti.
U svojem novom, božanskom životu osposobljeni smo za to da vjerno slijedimo našega Gospodina i Učitelja i služimo mu, a naša odvojenost od svijeta bit će uvjerljivo svjedočanstvo za Njega.
Današnje čitanje: Izaija 19,1-25 · Djela apostolska 26,19-32
Mobilna aplikacija: