U kući moga Oca ima mnogo stanova: da nije tako, rekao bih vam. Idem vam pripraviti mjesto.
Ivan 14,2
„Očeva kuća“ o kojoj Gospodin Isus Krist govori ovdje jest Božja neposredna prisutnost u Nebu. Odande je Sin Božji trebao doći na Zemlju da postane čovjekom; i nedugo prije svoje smrti na križu objasnio je svojim učenicima da će se onamo vratiti nakon svojeg uskrsnuća. Za njih je potpuno novo i golemo obećanje bilo to da će On jednoga dana uzeti svoje učenike, to jest sve one koji imaju vjeru u Njega, da budu tamo s Njim.
Zbog grijeha je ljudski rod bio protjeran iz raja i iz svoje bliskosti s Bogom; pa kako sada može smatrati da ima pravo na takav nebeski blagoslov? Budući da je čist i svet, Bog ne može imati zajedništvo s grijehom.
Sâm Sin Božji je bio taj koji je otvorio Nebo za nas. To je učinio na dvojak način. Izgubljene grešnike je najprije bilo potrebno učiniti prikladnima za Nebo. U tu svrhu je Gospodin otišao u smrt i podnio Božju kaznu za grijeh. To je od koristi svakome tko vjeruje u Njega i ispovijedi mu svoju životnu krivnju. Putem djela pomirenja, koje je ostvario Isus Krist, očišćen je od svega grijeha i nečistoće te slobodno, bez ikakva straha, može stati pred Boga.
Zatim je sâm Sin Božji svojim povratkom u slavu pripremio Nebo za nas. Bio je postao čovjekom, no bio je Bog i čovjek u jednoj osobi, a takav je i ostao. Dovršivši svoje djelo na Zemlji uzašao je u Nebo kao Čovjek, „prvorođenac svakog stvorenja“, pripremivši tako „mjesto“ svima koji mu pripadaju. Oni će dijeliti Njegovu slavu.
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV
Photo by Edward Howell on Unsplash