U Bogu ću slaviti riječ njegovu, u Boga sam se pouzdao: neću se bojati.

Psalam 56,3.4

„Nije toliko važno hoće li ti biti bolje ili ne. Ono što je odlučujuće jest to da svoj život položiš u Božju ruku i pouzdaš se u njega; ono što on čini dobro je i ispravno.” 
Te je riječi gospodinu Tianu upravo bila izgovorila njegova sestrična.

Potom su dugo razgovarali. Strah koji je mučio Kineza na bolesničkoj postelji ustupio je mjesto Kristu i njegovom svjetlu.
Bilo je mnogo toga što gospodin Tian još nije razumio, ali predao je svoj život Isusu i napravio prvi korak u svjetlu.

„Te noći”, rekao je gospodin Tian kasnije, „mogao sam prvi put ponovo zaspati. Onaj strah što me gušio nestao je.“
Mir je sada ispunio bolesnikovo srce. Kako god što ispadne, njegov put će biti u svjetlu, a ne u mraku beznadnosti.
Bog mu je vratio zdravlje. Došao je dan kada je gospodin Tian, izliječen od svoje bolesti, mogao napustiti bolnicu.

Svjetlo Evanđelja zasjalo je na svakom području njegova života pa i u njegovom odnosu sa suprugom, od koje se davno rastao.
Njoj, koju je bio odbacio i čije se ime nije smjelo spominjati u njegovoj nazočnosti, napisao je: „Vrati se! Postao sam kršćanin, i Krist će nam pomoći da počnemo iznova.”
– „Je li to učinilo Evanđelje?” upitala je njegova žena, zadivljena promjenom na mužu. „Onda ću ići Isusovim putem sa svojim mužem.”

Dvanaest drugih članova obitelji, među njima i majka gospodina Tiana, budistkinja, našli su Krista kao svog Spasitelja.
Gospodin Tian je svoje izvješće završio riječima: „Božja milost je neopisivo velika.“

(završeno)

Današnje čitanje: Suci 4,17-5,11 · 2. Korinćanima 4,7-18

• Android
• iOS