U njega se uzdaj u svako doba, narode; pred njim srce svoje izlijevajte: jer Bog nam je utočište.
Psalam 62,8
Prije mnogo godina u Chung Kingu u Kini dogodilo se sljedeće: gospodin Tian je bio vlasnik suvremenog kafića koji je od jutra do večeri bio pun posjetitelja i donosio mu dobru zaradu.
No jednog dana je liječnik ustanovio da taj uspješan poslovni čovjek ima tuberkulozu.
Tuberkuloza – ta riječ je potresla gospodina Tiana poput smrtne presude. Strah je držao njegovu dušu u svojim kandžama.
Za njega je počela noć.
Primljen je u bolnicu i njegov liječnik je naglasio potrebu za potpunim odmorom.
Kad bi mu se samo smirile misli!
One su se vrtjele oko jedne jedine teme, tuberkuloze, crtajući turobne slike pred njegovim očima. „Umrijet ćeš“, šaputali su u njemu strahovi. „Ne postoji ništa što bi mogao učiniti da to promijeniš: sve što si stekao prijeći će u druge ruke, a pred tobom je propast, tama i užas smrti.“
Strah je dan i noć sjedio uz uzglavlje toga Kineza. „Usprkos mirnim okolnostima, postajao sam sve bolesniji i umirao od straha”, rekao je kasnije.
U svojoj nevolji pozvao je svoju rođakinju, koja ga je jednom bila nagovarala na to da postane kršćaninom.
Kad ga je posjetila, rekao joj je: „Imam tuberkulozu i užasno se bojim. Bojim se vječne noći.”
Njegova sestrična je nakratko oklijevala. Hoće li je nevoljnik ispravno razumjeti?
Napokon je smireno, ali odlučno, odgovorila: „Nije toliko važno hoće li ti biti bolje ili ne. Ono što je odlučujuće jest to da svoj život položiš u Božju ruku i pouzdaš se u njega; ono što on čini dobro je i ispravno.”
(završava sutra)
Današnje čitanje: Suci 4,1-16 · 2. Korinćanima 4,1-6
Mobilna aplikacija: