i dotakne njegovu halju; jer reče: „Dotaknem li se samo njegove halje, ozdravit ću.“
Marko 5,25-28
U dvanaest godina tijekom kojih je patila od te bolesti pokušala je sve da se izliječi, tražila savjete liječnika i potrošila sav svoj novac, no stanje joj se samo pogoršalo. Tada je čula za Gospodina Isusa. On je došao potražiti i spasiti ono što je bilo izgubljeno. Nije ga znala osobno, ali ju je ono što je čula potaknulo da ga potraži. To je i danas ispravan način. Žena je povjerovala riječima koje je bila čula. Ako joj itko može pomoći, tada je to On.
Isprva joj je, zbog bolesti, bilo neugodno da Isusu govori izravno. No nitko se ne treba stidjeti toga da svoj život otkrije Gospodinu.
Kad je došla do Njega postupila je onako kako je namislila. Dotaknula je Njegovu odjeću i pouzdala se u to da On ima moć ozdraviti je. Nije se razočarala, jer joj je Gospodin rekao: „Kćeri, tvoja te vjera ozdravila.“
Kad se Gospodin probijao kroz nagurano mnoštvo dodirivali su ga mnogi ljudi, kao što su to primijetili učenici. Ali kakva li je razlika bila između te žene i ostalih! Ona je djelovala u vjeri, dok drugi nisu iskali osobnu dobrobit od Njega.
Mi se danas trebamo upitati želimo li uistinu sresti Spasitelja svijeta. On može ukloniti našu krivnju grijeha. Tako možemo taj događaj primijeniti u pogledu sebe. Moramo imati želju ući u osoban odnos s Njim, priznati svoje nedostatke i primiti oproštenje koje On nudi.
Današnje čitanje: 2. Kraljevima 24,1-20 · Psalmi 110,1-7
Mobilna aplikacija: