„Ostani s nama, jer je blizu večer i dan je na izmaku.“ I uđe on da ostane s njima.

Psalam 90,1; Luka 24,29

Došao je posljednji dan godine. To je dovoljno dobar razlog da se, prije negoli se okrenemo nepoznatoj novoj godini, letimično osvrnemo na prošlu.

Kad je Mojsije sastavljao devedeseti psalam kao molitvu Bogu i on je razmatrao prošle događaje. Djeca Izraelova putovala su pustarom i još nisu stigla u obećanu zemlju, no nisu bila bez prebivališta. „Vječni Bog“, kako ga je zvao Mojsije, bio je njihovo prebivalište u svim naraštajima, kao što je „naraštaj iz pustare“ to istinski iskusio. Taj psalam sadrži mnogo toga što je ozbiljno i tegobno: u njemu nema romantičnog zlaćanog zalaska sunca. No Mojsije se pomirio s prošlošću pa je, stoga, povjerljivo gledao u budućnost.

Mnogi od nas će imati sa sobom svoje probleme iz prošle godine. To može izazvati ogorčenost. Onaj par koji se vraćao u Emaus nakon raspeća bio je razočaran: „A mi smo se nadali da …“ (Luka 24,21), ali sve je ispalo drugačije. Gospodin Isus je spreman doći pomoći ljudima u takvim okolnostima. On im se pridružio i uspio ih uvjeriti da će na posljetku ono što je njima bilo razočaranje dovesti do većeg blagoslova. To je ugrijalo njihova srca. Stoga možemo razumjeti to što su htjeli da ostane s njima. „I on uđe“, ne da bi se oprostio, nego da „ostane s njima“ na način na koji nikada nisu očekivali.

On je i s nama na pragu nove godine, nevidljiv našim očima, no dovoljno stvaran vjeri – ako se želimo pouzdati svim srcem.

Današnje čitanje: Ezekiel 48,20-35 · Psalmi 150,1-6

• Android
• iOS