Psalam 119,50; Jeremija 15,16

Nakon što su u Kini vlast preuzeli komunisti, neki strani misionar je uhićen i držan petnaest mjeseci u zatvoru. Sve to vrijeme proveo je u samici, odvojen od sve svoje rodbine i prijatelja i bez ikakve knjige. Dva puta dnevno su mu kroz otvor na vratima ćelije davali jelo. Tijekom sveg svojeg utamničenja nije vidio ljudsko lice. Nije čak ni znao zna li njegova obitelj gdje je.

Kasnije je rekao da bi poludio da nije bio u stanju prisjetiti se mnogih redaka iz Biblije, koje je bio naučio napamet godinama prije toga. Samo to je očuvalo njegov um djelatnim i uravnoteženim. Znao je da ga se Bog nije odrekao. Kakva li mu je samo utjeha bilo to što je svaki dan bio u stanju navoditi retke iz Biblije! To mu je činilo dobro.

Tko god u svojem pamćenju i u srcu ima pohranjene riječi iz Biblije, utjehu i pomoć prima čak i u najtegobnijim okolnostima. Ali Božja Riječ svoj učinak ne otkriva samo tada: ona neprestano privlači našu pozornost na Krista, Sina Božjeg, Otkupitelja. Ona vjernika u njegovu odnosu s Kristom održava u dobrim i u lošim trenucima. Ona ostavlja svoj biljeg na načinu na koji on vodi svoj život i navodi ga u odlukama koje donosi u svakidašnjem životu. Usto i blaženo utječe na raznovrsne svakodnevne obveze i veze.

„Onaj tko mudro pazi na riječ, naći će dobro, i sretan je onaj tko se uzda u Gospodina“ (Izreke 16,20).

Današnje čitanje: 1. Kraljevima 4,1-20 · Ivan 5,1-9

GBV Online