2. Petrova 1,21

Kad je učiteljica ušla u učionicu, na svojem stolu je našla list papira i na njem napisanu pjesmu. Svidjela joj se: svaka rečenica je bila ispisana drugom bojom i tekst joj se dopao.

„Tko je napisao tu prelijepu pjesmu?“ upitala je učenike. Nikola je podigao ruku, rekavši: „Ja sam crvenom bojom napisao prvi redak.“ Matija je nastavio: „Ja sam plavom napisao drugi.“ Učiteljica je upala u riječ idućem učeniku, rekavši: „Olovke u boji su bile samo sredstvo da se zapišu riječi, no tko je sastavio pjesmu? Tko od vas je autor?“ Djeca su jednoglasno odgovorila: „Lea.“ Ona je bila sastavila pjesmu za učiteljičin rođendan, a razred ju je napisao.

Neki Bibliju smatraju zbirkom tekstova koje su napisali ljudi. Pritom vide samo osobe kojima se Bog poslužio: Mojsija, zakonodavca, Davida, pastira i kralja, Mateja, carinika, Luku, liječnika i Petra, ribara.

Istina je da pisci njezinih različitih dijelova nisu mogli biti međusobno različitiji, no oni nisu autori tog skladnog djela. Nadahnuo ih je sâm Bog po Duhu Svetom da doslovce zapišu ono što je svaki od njih trebao zabilježiti u svoje doba i ondje gdje je živio. Tako Božja knjiga tvori prekrasnu cjelinu. Ona je Njegova Riječ za nas ljudska bića i danas je jednako na mjestu kao i tada kada je napisana.

Gospodine, Riječ tvoja ostaje,
I koracima našim upravlja;
Tko istinu njezinu vjeruje,
Svjetlo i radost prima.

(H. W. Baker)

Današnje čitanje: Hošea 8,1-14 · Jakovljeva 4,1-10

• Android
• iOS