46 Dok je on još govorio mnoštvu, gle: a to majka i njegova braća. Stajali su vani, tražeći da s njime govore. 47 A netko mu reče: »Gle, tvoja majka i tvoja braća stoje vani i traže da s tobom govore.« 48 Ali on odgovori onomu koji mu to kaza: »Tko je moja majka, i tko su moja braća?« 49 Tad ispruži ruku prema svojim učenicima pa reče: »Evo, moja majka i moja braća! 50 Doista, tko god bude izvršavao volju Oca mojega koji je na nebesima, taj mi je brat, i sestra i majka.«
Evanđelje po Mateju 12:46-50
Što su kršćaninu majka i braća? Što su svakome od nas majka i braća? I što su novo obraćenom krišćanu majka i braća?
Danas svjedočimo mnogim "crkvama" koje se nazivaju "kršćanskima", no ja ih zovem "klubovima"!
Takve "crkve" ponašaju se kao da su Noina Arka.
Možda ćete reći - pa što je loše s Noinom arkom? Ona je spasila od Boga odabrana bića.
I to je točno kad govorimo o odabranoj obitelji Noe i svim životinjama koje je Gospod Bog priveo u tu arku.
No danas se mnoge "kršćanske crkve" ponašaju ovako; "Ako je Božja volja - on će privesti nama nove vjernike!"
I s tim razmišljanjem niti dijele evanđelje Isusa Krista u svojoj okolici, niti privlače one koji traže Gospoda u svoju zajednicu!
Umjesto toga - drže se u relativno zatvorenom okruženju svoje (uglavnom obiteljski nasljedovane) zajednice u nadi da su spašeni.
Ne zanimaju ih previše "slučajno zalutali" ljudi koji istinski traže Gospoda, no u toj svojoj potrazi i očajnički trebaju pomoć svoje braće, pomoć onih koji se smatraju vjernima Kristu!
U mnogim takvim "kršćanskim zajednicama" ili "kršćanskim crkvama" takve osobe (osobito ako dolaze preobraćeni iz griješnog života) ne nailaze ni na prihvaćanje ni na dobrodošlicu, jer se "ne uklapaju" u standardne članove te zajednice / crkve.
Njihovo prisustvo se tolerira, ali niti se ohrabruje, niti se istinski prihvaća.
Članovi tih zajednica / crkava takve pridošlice neće poticati na druženje, pastor ih neće pozvati na ručak, niti će im biti ponuđena ikakva pomoć da se uklope.
A ipak - pripadnici takvih zajednica / crkava za sebe misle da su kršćani i da su ispravni pred Bogom!
A koliko će se razočarati svaki onaj koji nije izašao u susret onima koji traže Gospoda, koji mu nije pružio savjet, kršćansko prijateljstvo i pomoć u njegovim nedoumicama...
Nažalost - govorim ovo iz osobnog iskustva. Govorim o "crkvi" u kojoj su mnogi bili znatiželjni da čuju tko si i čiji si, no (gotovo) nitko ti nije ponudio svoje društvo. Govorim o "crkvi" u kojoj sam zamolio pastora da me upozna s nekim ljudima s kojima bih se mogao družiti, u nadi da ću imati potporu u svom novom kršćanskom životu, da bih dobio odgovor; "Eh, ja to ne mogu - to moraš sam."
I nije to samo do mene - rado bih doveo i neke svoje prijatelje, no nakon takvog iskustva... Kome treba još jedno odbacivanje?
Ista ta "crkva" hvali se "novim članovima" koji su samo djeca iz obitelji koje su već generacijama u toj "crkvi".
Nitko (ili gotovo nitko) ne dolazi u članstvo te "crkve" sa strane...
Naravno - to nije jedina takva "crkva".
I naljutili su se kad sam im rekao da nisu crkva nego klub.
A što Vi mislite?