Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.
Ivan 3,17
Tko je Bog „i što je ime sinu njegovu?“ (Izreke 30,4). Bog ima Sina i, kao što to pokazuje navod iz knjige Izreka, čak su i najstariji ljudi u Bibliji pretpostavljali da je to tako. Toga nam je Sina poslao Bog. Je li moguće poslati sina koji ne postoji? Nije li to pokazatelj da je Sin Božji vječan kao i sâm Bog?
Bog je već prije Njegova rođenja odlučio kako će mu biti ime: Isus! To ime, koje znači „Bog je spasenje“, opisuje Božju nakanu: On želi spasiti. Ta se poruka uvijek iznova javlja kao tema na stranicama ovog dnevnog čitanja.
Začet Duhom Svetim, Isus je bio Sin Božji čak i kao čovjek ovdje na Zemlji (vidi: Matej 1,20; Luka 1,35). Ljudi su ga nastojali ubiti još dok je bio dijete. Sveto pismo nam ne govori mnogo o Njegovoj mladosti, no kad mu je bilo trideset godina počeo je svoje djelo, službu za Boga i za ljudski rod.
On što je jedinstveno u pogledu Njegove osobe jest to da putem Njegove riječi i Njegovog nesebičnog života mi znamo kakav je Bog. Usporedimo li svoj život i svoje najbolje namjere sa svime što je On činio, uvidjet ćemo da su to dva beskonačno udaljena svijeta.
Na posljetku su Sina Božjega, koji je postao čovjekom, Njegova stvorenja osudila na smrt. Umro je na križu izvan vrata grada Jeruzalema.
No na temelju Njegove smrti Bog nudi otkupljenje svakome tko vjeruje te i dalje iskazuje strpljivost prema svijetu koji je dozrio za osudu.
Današnje čitanje: Ezra 6,1-12 · Izreke 6,12-19
Mobilna aplikacija: