Kako li je velika dobrota njegova i kako je velika njegova krasota!
Ovo je volja mojega Oca: da svatko tko vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni.
Zaharija 9,17
Ivan 6,40
„Kako je to divno!“ Te nam riječi lako silaze s usana kad razmišljamo o zalazećem suncu, kad gledamo veličanstvene planine ili valjanje morskih valova. Izuzetno cijenimo ljepotu; u vjerniku takvo što poziva na spontano slavljenje Boga, našeg Stvoritelja, Njegove moći i veličine, kao i na zahvalnost za Njegovu dobrotu. Htio je da Njegovo stvorenje, čovjek, svoj život živi u prekrasnoj, raznolikoj i živoj prirodi.
Vrijedi zapaziti da se te riječi izražavaju i tada kada smo svjedoci nekog osobito velikodušnog, nesebičnog ili hrabrog djela. Stoga mora postojati i moralna ljepota, koja također izaziva naše divljenje. Dobrota, poštenje, predanost, ljubaznost – to su vrline koje poput boja sačinjavaju moralno skladan prizor.
Moralna ljepota te vrste otkrivena je tada kada je Isus Krist živio na zemlji. Za Njega je rečeno: „Dobro je sve učinio“ (Marko 7,37). Njegovi putevi bili su savršeno uravnoteženi i On je otkrio neiscrpivu ljubav. Znao je kako razgovarati s poniznima i odgovarati velikima. Bio je nježan, a istodobno čvrst.
Danas o Njemu možemo razmišljati čitajući evanđelja – što je važna djelatnost koju ne bismo smjeli zanemariti. Biti kršćanin znači diviti se Isusu, prepoznavati ga kao Sina Božjega i vjerovati u Njega. Moramo imati vjeru u to da je Njegovo djelo na križu dovoljno da nas spasi, vjerovati Njegovim riječima koje nam daju život, potpuno se povjeriti Njemu i hoditi Njegovim putovima.
Današnje čitanje: Postanak 28,1-22 · Psalam 14,1-7
Mobilna aplikacija: