A neosporno je velika tajna pobožnosti: Bog bijaše očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđelâ, propovijedan poganima, vjerovan u svijetu.
1. Timoteju 3,16
Tajna pobožnosti (6)
„Ono … što smo vidjeli svojim očima, ono što smo promotrili i ruke naše opipale …“ (1. Ivanova 1,1).
Tako je apostol Ivan sažeo vrijeme koje su on i ostalih jedanaest učenika proveli zajedno s Gospodinom Isusom. On je doista bio prisutan i viđen, iako njegov izgled nije bio upadljiv.
Danas je on skriven od ljudskog pogleda. Gospodin je pripremio svoje učenike za ovo doba kad im je rekao: „Vjerujete u Boga i u mene vjerujte“ (Ivan 14,1). Trebali su naučiti vjerovati a da ne vide, što im nije bilo lako. Tomi, jednom od Dvanaestorice, Gospodin je rekao: „Blagoslovljeni su oni koji ne vidješe, a ipak povjerovaše“ (Ivan 20,29).
To ne znači da je kršćanska vjera slijepa vjera. Temelji se na povijesnim činjenicama koje nije moguće poreći. Bog se jasno objavio: u stvaranju, u svome Sinu, Isusu Kristu, i u svojoj Riječi. Ako Bog, stoga, zahtijeva da ljudi vjeruju u njega i vjeruju mu na riječ, on ne zahtijeva nešto nemoguće.
Kako nastaje vjera u Krista? Putem propovijedanja (usp. Rim 10,14). Tu poruku može prihvatiti svatko. Kao što Evanđelje ne poznaje nacionalna, društvena ili intelektualna ograničenja, tako ni među vjernicima nitko nije isključen: oni dolaze iz svakog plemena, jezika, naroda i nacije. Kakav je to divan ishod Božje milosti!
(završava iduće srijede)
Današnje čitanje: Izlazak 25,1-22 · Luka 9,37-50
Mobilna aplikacija: