A neosporno je velika tajna pobožnosti: Bog bijaše očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđelâ, propovijedan poganima.
1. Timoteju 3,16
Prve tri izjave o Gospodinu Isusu odnose se na njegov život i djelo od njegovog rođenja do uzašašća. Sada ćemo razmotriti činjenicu koja je imala veliko značenje od trenutka proslavljenja Gospodina Isusa pa nadalje. To je „propovijedanje Isusa Krista” (Rimljanima 16,25).
Tiče se Evanđelja, radosne vijesti koja je obznanjena: „Onaj tko povjeruje i krsti se, bit će spašen; no onaj tko ne povjeruje, bit će osuđen” (Marko 16,16). Zapravo je sâm Krist taj koga se propovijeda, a ne neki vjerski nauk, niti bilo kakvu filozofiju ili religiju. Sadržaj Božjeg evanđelja je Osoba i njega treba objaviti i preporučiti svakom narodu. Stoga u Djelima apostolskim 8,5 čitamo: „Filip im propovijedaše Krista” (usp. Rimljanima 1,1-4).
Krist nije samo Kralj obećan židovskom narodu; on je istodobno „Spasitelj svijeta” (Ivan 4,42). U njemu se „milost Božja, koja donosi spasenje, pojavila svim ljudima” (Titu 2,11).
Svima je upućen poziv. To je jasno pokazao natpis na križu napisan na tri jezika: na hebrejskom za vjerski svijet, na latinskom za politički svijet i na grčkom za kulturni svijet. Osoba i žrtva Isusa Krista preveliki su da bi se ograničili na jedan narod. Bog je svoga Krista postavio da bude „svijetlo poganima“ i „spasenje do nakraj zemlje“ (Izaija 49,6).
„Jer ne propovijedamo sami sebe, nego Krista Isusa Gospodina” (2. Korinćanima 4,5).
(nastavlja se iduće srijede)
Današnje čitanje: Izlazak 20,1-7 · Luka 8,26-39
Mobilna aplikacija: