A neosporno je velika tajna pobožnosti: Bog bijaše očitovan u tijelu, opravdan u Duhu.
1. Timoteju 3,16
Vidjeli smo da je prava pobožnost povezana s vječnim Božjim Sinom, koji je u punini vremena postao čovjekom. Sada saznajemo da je on bio „opravdan u Duhu“.
„Opravdan” u ovom kontekstu ne može značiti da je bio oslobođen krivnje. To se može odnositi samo na one koji su bili optuženi pa je utvrđeno da su nedužni. „Opravdan u Duhu“ ukazuje na to da je on proglašen pravednim ili da je to dokazano, kao da je sudac za nekoga utvrdio da je besprijekoran.
Svaki korak u životu našega Gospodina na zemlji bio je Bogu ugodan. Sve što je on mislio, rekao i činio ispunilo je Božje pravedne zahtjeve. Duh Sveti je bio djelatan u svemu u njegovom životu: njegovom rođenju, njegovom hodu, njegovim riječima, njegovim čudesima i njegovoj smrti na križu. „Jest, sav je dražestan” (Pjesma nad pjesmama 5,16).
Uskrsnuće i uzašašće našega Gospodina na nebo krunsko je svjedočanstvo njegove savršenosti. Svojim uskrsnućem on je „proglašen Sinom Božjim u snazi, po duhu svetosti“ (Rimljanima 1,4). U pogledu njegovog uzašašća Duh Sveti osvjedočuje svijet o pravednosti, kao što je Isus rekao svojim učenicima: „Zato što ja odlazim k svome Ocu i više me nećete vidjeti“ (Ivan 16,10).
Najveća je nepravda bila učinjena tada kada je „Sveti i Pravedni” pribijen na križ. Ali on je sada s Ocem. Dolikuje to što mu je dano najviše mjesto u nebu i da svijet više ne može vidjeti njega, koga su mrzili bez razloga.
Današnje čitanje: Izlazak 12,29-42 · Luka 5,27-39
Mobilna aplikacija: