1. Timoteju 3,16

Izraz „pobožnost!“ ili „strah Božji“ ne ukazuje toliko na određene oblike pobožnosti koje ljudi obdržavaju; istinski pobožan strah je prije izražen činjenicom da je Gospodin Isus središnja osoba u životu vjernika. On sâm nam uvijek mora biti pred očima, ne samo nedjeljom ili tijekom religijskih blagdana.

Prva izjava o osobi Gospodina Isusa razotkriva veliko čudo: vječni Božji Sin postao je čovjekom i objavio sve Božje veličanstvene značajke, poput ljubavi, milosti, pravednosti i istine.

Međutim, naš današnji redak govori više od toga: Sin Božji je bio i jest vječni Bog. Tek u utjelovljenju je postao vidljiv i poznat po tome što je uzeo udio u „mesu i krvi“. Apostol Ivan je napisao: „I postade Riječ tijelom” i „Isus Krist je u tijelu došao ” (usp. Hebrejima 2,14; Ivan 1,14; 1. Ivanova 4,2).

Ova tri opisa njegovog utjelovljenja ne odnose se ni na jednu običnu osobu: svi su bili „tijelom“ od početka svog postojanja te prisutni i vidljivi samo tjelesno. Jedino se za Sina Božjega može reći da je „očitovan u tijelu“, jer je njegovo postojanje bilo vječno.

Priznavanje Isusa Krista kao Boga i čovjeka u jednoj osobi bitna je značajka istinske pobožnosti. Oni koji Isusa vide samo kao dobročinitelja ili čudotvorca, imaju samo „obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli“ (2. Timoteju 3,5). Snagu za pobožnost vjernik crpi iz osobnog odnosa sa Sinom Božjim, koji je postao čovjekom, ali živi od vječnosti do vječnosti.

(nastavlja se iduće srijede)

Današnje čitanje: Izlazak 9,1-16 · Luka 3,23-38

• Android
• iOS