Neosporno je velika tajna pobožnosti.
1. Timoteju 3,16
Sadržaj ovoga retka, koji će nas u više potankosti zaokupljati narednih srijeda, u mnogim vjernicima izaziva zadivljenost i obožavanje.
Šest smislenih izjava o Sinu Božjem naslovljeno je kao „Tajna pobožnosti”. Izraz „tajna“ javlja se nekoliko puta u Novom zavjetu i općenito ukazuje na ono što je u starozavjetno doba bilo skriveno, ali su objavili Krist, njegovi apostoli i proroci Novog zavjeta, i to sada mogu razumjeti svi nanovo rođeni kršćani. Pobožnost, kako je ovdje opisana, proizlazi iz toga što u vjernicima prebiva Duh Sveti.
Što, zapravo, znači pobožnost? Izrazi „pijetet“ ili „poštovanje“ prema Bogu također izražavaju taj smisao. Savršen primjer pobožnog života odmah prepoznajemo u samom Gospodinu Isusu. Nikada na zemlji nije postojao čovjek koji je Boga nastojao častiti više negoli on. Po njemu učimo što je istinska pobožnost.
Gospodin Isus više nije na zemlji. Zar se pobožnost više ne može vidjeti? Naravno da može! Kao prvo, crkva Boga živoga označena je kao „stup … istine“ (r. 15). Istina je, da tako kažem, urezana u nju da je svi vide. Pobožnost je njezin sastavni dio. Zatim su tu pojedinačni vjernici, koji su usko povezani s uskrslim Kristom i na zemlji objavljuju njegove putove.
Sâm Krist, a ne zakoni ili načela, snaga je i pobuda života koji se živi u čast Bogu.
(nastavlja se iduće srijede)
Današnje čitanje: Izlazak 5,1-14 · Luka 2,1-7
Mobilna aplikacija: