Uistinu je on naše tegobe ponio, i naše boli nosio, a mi držasmo da ga Bog bije, i udara, i ponižava. Ali on bijaše ranjen za naše prijestupe, satrt za naše opačine: kazna za naš mir bila je na njemu; njegovim ranama mi smo iscijeljeni.
Izaija 53,4.5
Dok sam čitao pedeset i treće poglavlje Izaijine knjige, iznenada sam bio dirnut porukom križa. Po prvi put sam shvatio da je križ središnja točka Evanđelja. Razumio sam što je Isus učinio za mene: On je nosio moje grijehe i sve što me je mučilo; On je bio natovaren mojim zlodjelima, mojom krivnjom i mojim bremenom, tako da mogu živjeti pred Bogom kao slobodan čovjek. Počeo sam poštovati cijenu koju je On platio. Postao sam svjestan onoga što je On dao da spasi mene, čovjeka zarobljenog grijehom i izgubljenog. Moje izbavljanje Njega je koštalo tako mnogo!
Činjenica te stvarnosti snažno me zahvatila. Promišljanje o velikoj cijeni koju je Isus platio za mene dovelo je do toga da iz mojih očiju poteče rijeka suza. Jednostavno nisam mogao zaustaviti jecanje što je dopiralo iz dubine mojeg srca. U misli mi je neprestano navirala slika Isusa kako na križu visi s vijencem od trnja na glavi.
„Za mene! Za mene!“ Nisam nalazio riječi. Ništa nije moglo iskazati moju zahvalnost i osjećaj vlastite bezvrijednosti. Nisam mogao shvatiti takvu ljubav. Tamo je On preuzeo moje mjesto. Srce mi je zahvatila spoznaja koju razum ne može shvatiti. Sav svoj život umišljao sam si da nitko ne može razumjeti moju patnju. Tada sam otkrio da Isus ne samo što je razumio, nego i da mi je izišao u susret noseći sve to na sebi kako bi me izbavio.
Današnje čitanje: Ezra 7,19-28 · Izreke 8,1-9
Mobilna aplikacija: