Jer strah bijaše na njima zbog naroda tih krajeva, pa su prinosili na njemu paljenice GOSPODINU, to jest paljenice ujutro i uvečer.
Ezra 3,3
Kad su Židovi koji su se vratili iz Babilona ušli u svoj rodni grad, Jeruzalem, ugledali su prizor razaranja.
Sedamdeset godina ranije vojnici novoga babilonskoga kralja, Nebukadnezara, temeljito su razorili grad. Kako su se samo morali osjećati usred svih tih ruševina.
I možda su prvi put postali stvarno svjesni da ih sadašnji stanovnici zemlje smatraju neprijateljskim uljezima. Okolnost u kojoj su se našli bila je neizvjesna.
Što vjernici čine u takvim okolnostima?
Što bismo učinili mi? Shvaćamo li kakvu prijetnju predstavljaju te opasnosti? Ili smo se već pomirili s Božjim neprijateljima?
Kako su se tada ponijeli vjernici? Oni su tražili svog Boga upravo onako kako je on želio. Najvažnije im je bilo naići na Božje odobravanje i pridržavati se njegovih zapovijedi.
Ponovno su uspostavili službu prinošenja žrtava i počeli sa žrtvom paljenicom.
Nije li bilo prijedloga da se slože s protivnicima i potraže saveznike? Takve su misli očito bile daleko od njih. Govorili su s Bogom s mjesta koje je on bio odredio.
Za nas danas to bi bilo govoriti mu o Kristu, koji mu je bio potpuno posvećen. Boga i njegovu korist stavili su na prvo mjesto.
Poruka za nas je: tražite zajedništvo s Ocem i Sinom.
To nam daje golemu, trajnu radost. To je nešto što vrijedi doživjeti.
Duh Sveti će nas nedvojbeno dovesti do tog cilja. Tada se neprijatelji, svijet, teškoće i sve ostalo povlači u pozadinu.
Današnje čitanje: Levitski zakonik 14,33-57 · Psalam 62,1-13
Mobilna aplikacija: