i Bogu svome zavapih: on čû glas moj iz hrama svojega i vapaj moj dopre do njega, u uši njegove.
Ali što mi god bijahu dobici, zbog Krista sam smatrao gubitkom.
Psalam 18,6; Filipljanima 3,7
Neki putnici u vlaku raspravljali su o svemu i svačemu, o tome što bi trebalo i što ne bi trebalo biti. Slušala ih je neka oniska starija žena naborana lica. Jedan od putnika obratio joj se pitanjem: „A što vi mislite?“
„Znate,“ odgovorila je sa stranim naglaskom, „što se mene tiče, ja sam izgubila sve. Nekada sam, u svojoj domovini, bila bogata i živjela sam sa svojom obitelji. No u građanskom ratu sam izgubila sve. Sada sam već godinama u tuđini. Kako bih preživjela, trebala sam raditi ono na što nisam bila navikla. No ne žalim se. U svojoj osamljenosti našla sam Boga. Sada poznajem Isusa Krista. U doba svojeg blagostanja nikada nisam bila istinski sretna, pa čak ni zadovoljna. No u Isusu sam našla stvarnu sreću.“
U odjeljku je nastupila tišina, i to s pravom! Isplati se promisliti o nestalnosti života: danas blagostanje, a sutra možda bolest i nužda. No izvanjska zla kob ne treba razoriti našu nadu, jer istinska sreća ne počiva u onom materijalnom što prolazi, ni u ljudskoj ljubavi, koliko god sve to bilo vrijedno i važno. Istinsku sreću moguće je naći jedino u Isusu Kristu. On daje mir, radost, utjehu i vječan život. „Zazovi me u dan nevolje: ja ću te izbaviti, a ti ćeš me proslaviti“ (Psalam 50,15).
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV
Photo by Priscilla Du Preez on Unsplash