Rimljanima 3,16.17

U jednome muzeju prikazan je video uradak koji me potresao. U njemu su bila osuđena nasilna djela ljudskih bića. Stravični prikazi nizali su se jedan za drugim. Suzdržat ću se od navođenja pojedinosti. Dojmovi su mi još uvijek urezani u sjećanje.

Povijest ljudskoga roda je povijest ratovanja, nasilja i razaranja, krvi i suza. Nakon svega što se zbivalo u doba u kojem živimo to nitko neće osporiti.

Što je rješenje? Mirovni sporazumi su često zakazali. Diktatori su možda i uspjeli na neko vrijeme uspostaviti prividan mir, ali on je više ličio na tišinu groblja.

Jesmo li napokon iznjedrili predodžbe za budućnost, koje obećavaju pravi uspjeh?

Kao i u svim povijesnim razdobljima, Bog predstavlja Onoga koga je izabrao i koji jedini može postići mir, čak i ako je malo tko toga svjestan. On će tako i učiniti. On nosi naslov „Knez mira” (Izaija 9,6), i to s pravom!

Kada je došao na ovaj svijet, bio je odbačen. Ljudi su Njegovu poruku smatrali neprihvatljivom. To se ni danas nije promijenilo. Ali Bog stoji iza svog nauma mira: donosi ga putem svog Sina, Isusa Krista. Nitko drugi nikada neće uspjeti.

Danas, međutim, svatko može dobiti osobni mir s Bogom, koji je najbolji preduvjet za mir među ljudima: Isus Krist je „naš mir” (Efežanima 2,14).

Tko preda svoj život Kristu priznavši vlastite pogreške i položi svoje povjerenje isključivo u Isusa Krista, iskusit će istinitost njegovog obećanja: „Mir vam ostavljam, mir svoj vam dajem” (Ivan 14,27).

Današnje čitanje: Suci 7,1-8 · 2. Korinćanima 7,1-9

• Android
• iOS