Neka, stoga, ostane u vama ono što ste čuli od početka. Ako u vama ostane to što ste čuli od početka, i vi ćete ostati u Sinu i u Ocu. … To sam vam napisao o onima koji vas zavode.
1. Ivanova 2,24.26
Kad je apostol Ivan pisao svoje poslanice, kršćanstvo je postojalo već nekoliko desetljeća, tijekom kojih su se zbile velike političke i društvene promjene. Primjerice, Jeruzalem i Hram bili su uništeni i prestalo je prinošenje žrtava. Počeli su se uvlačiti novi religijski obrasci. Tada se postavilo pitanje u kolikoj se mjeri kršćanski nauk i djelovanje treba prilagoditi okolnostima koje se mijenjaju? Isto pitanje vrijedi i danas. Što bi Isus rekao da sada živi na zemlji? Što bi nam Pavao napisao?
Nadahnut Duhom Svetim, Ivan je dao jasan odgovor. Ono što je naučavano u početku, mora ostati nepromijenjeno. On ustrajava na tome da se čvrsto držimo onoga što su on sâm i drugi apostoli čuli i naučili od Gospodina Isusa: „Ono što bijaše od početka, ono što smo čuli, ono što smo vidjeli svojim očima, ono što smo promotrili i ruke naše opipale, o riječi života … ono što smo vidjeli i čuli navješćujemo vama“ (1,1.3).
Kršćanska vjera i naš osobni odnos s Gospodinom Isusom i Ocem utemeljeni su na učenju Novoga zavjeta, koje je uvijek važeće. Ali u doba apostolâ je bilo krivovjeraca koji su nastojali odvesti vjernike na pogrešan put „proširujući“ nauk tvrdnjama koje su zvučale razborito. Kad god se to danas dogodi, Božju objavu u Njegovoj Riječi napušta se radi prijevarnih zaključaka ljudskog rasuđivanja. Kako se možemo sačuvati od takvih pogrešaka? Čvrsto držeći ono „što bijaše od početka“.
Današnje čitanje: Daniel 5,1-12 · Psalam 41,10-14
Mobilna aplikacija: